Britanka Meri Toft (Mary Toft), koja je živjela u 18. stoljeću, uvjerila je ljekare da je rodila zečeve.

Meri je u vrijeme porođaja imala 25 godina. Bila je nepismena služavka, udata za mladog krojača, s kojim je već izrodila troje dece. Ona je bila trudna, ali je zbog svog materijalnog položaja morala raditi teške fizičke poslove, zbog čega je pobacila.

Tog dana kada je pobacila bio je avgust, ona je radila u polju i kasnije tvrdila da je vidjela zeca čiji ju je izgled veoma uznemirio.

Njen “porođaj” uslijedio je ubrzo poslije pobačaja kada je iz nje izašlo nekoliko dijelova životinja.

U “porođaju” joj je pomagala komšinica koja je, zapanjena onim što je vidjela, to pokazala prvo majci djevojke, koja je bila babica, a ona je to proslijedila tadašnjem vrlo poznatom hirurgu Džonu Houardu (John Howard).

Houard je tu vijest primio kao običnu budalaštinu. Ipak, na usrdne molbe majke Meri Toft, pristao je da obiđe njenu kćerku. Detaljno ju je pregledao i nije našao ništa čudno.

U narednim danima Meri je prošla kroz još nekoliko “porođaja”, a vijest se počela širiti. Zaintrigirani Houard ju je ponovo posjetio, i prema njegovom izvještaju, Meri je 9. novembra “rodila” tri mačije šape, jednu šapu zeca, utrobu jedne mačke, a u utrobi je nađena jegulja. U narednim danima, Meri je “rodila” još dijelova zečeva.

Priča je došla i do samog kralja Džordža I (George I), koji je poslao svog izaslanika. U međuvremenu i Houard je povjerovao u Merinu priču i preselio je kod sebe, nudeći svim “nevjernicima” da prisustvuju nekom porođaju i sami se uvjere.

Toliko je interesiranje na dvoru vladalo u vezi s tim slučajem da je kralj poslao svog ljekara i sekretara kako bi se i oni uvjerili u ovu priču. 

Kraljevi izaslanici nisu bili razočarani. Prisustvovali su Merinom rađanju torza zeca. Izaslanici su se vratili na dvor fasicinirani, a kralje je poslao kod Meri i svog ličnog hirurga koji je zaključio da žena nema fizičke simptome trudnoće. Takođe je posumnjao da je sve laž jer je Meri stalno držala kolena priljubljena, kao da se boji da će nešto ispasti iz nje. Sumnjivo mu je bilo i Hauardovo ponašanje, jer mu nije dozvoljavao da i sam pomogne pri porođaju.

Ipak, uverio ih je da potpuno veruje u njihovu priču, a zatim se sa delovima zeca vratio u svoju laboratoriju. Tamo je utvrdio da su delovi zečeva sečeni instrumentima, a među njima je našao i travu. Odmah je obavestio kralja da je u pitanju prevara.

Kralj nije mogao povjerovati u to pa je naredio svojim ljekarima da ženu dovedu u London kako bi joj pružio najbolju moguću njegu.

Cijeli balon laž je pukao kada je političar Tomas Onslou (Thomas Onslow) pokrenuo je istragu na svoju ruku, i utvrdio da Merin muž, Džošua (Joshua), već mjesecima naveliko kupuje zečeve.

Pritisnuo je Hauarda, koji je na sudu priznao da ga je Merina sestra podmitila da učestvuje u prevari. Meri je uhapšena, ali je odbacila optužbe za prevaru, a njena sestra govorila je da su zečeve nabavljali samo za ishranu.

Dugo je trajalo to poricanje, no kada joj je zaprijećeno operacijom Meri Toft priznala sve. Nakon pobačaja, dok joj je grlić materice još bio proširen, ubacila je u matericu dijelove mačke i glavu zeca. I priča o zecu koji ju je toliko uzbudio da je pobacila bila je izmišljena.

Krivila je sve redom – od majke do komšinice, da su je nagovorile na tu laž. Ništa joj nije pomoglo, osuđena je za obmanjivanje i završila je u zatvoru, a mnogo je uglednih lekara zauvek izgubilo mukom stečeni ugled.