Ovog proljeća navršava se sedamdeseta godišnjica Rezolucije Informbiroa. Bio je to posljednji pokušaj Staljinovog zločinačkog režima da sovjetskom čizmom pregazi tadašnju komunističku Jugoslaviju i ispiše je iz civiliziranog svijeta. Tito i drugovi odgovorili su u skladu s mogućnostima...  

Prijetila je opasnost od invazije Crvene armije. Strahovalo se zbog izvjesne okupacije i državne kapitulacije. Uslijedila su uhođenja i privođenja, nasilje, (ne)utemeljene optužbe, golootočke torture... Ugašeni su i razoreni životi. Nerijetko i nevinih ljudi.

Osuđivani su po kratkom postupku. Ponekad samo zato što su osvanuli ispod pogrešne slike u nezgodno doba. Imali smo jednog takvog u familiji. Daidža naš, partizan, golootočanin s višegodišnjim stažom. O tom ostrvu nikad nije pričao...

Danas su neka druga vremena. Ali, u geopolitici se ništa radikalno promijenilo nije. Zato mi se čini važnim podsjetiti na događaje od prije sedam decenija.

Jer mi u BiH imamo samo dva izbora. Da nastavimo tumarati u ovom mraku postepeno se pretvarajući u balkansku verziju krimskog poluotoka, ili da zaista p(r)ogledamo u Brisel, EU i NATO.

Naš put sami biramo. I niko nas ne može zaustaviti ukoliko zaista želimo da ga pređemo. Al' ne zaboravimo, dosadašnja iskustva jadna su nam i poražavajuća.