MINUTA

Vladika gastarbajter

Piše: Bakir Hadžiomerović
21.05.2018 10:00

Vladika Grigorije, čelnik Srpske pravoslavne crkve u Hercegovini, naprasno je polovinom maja “prekomandovan” u Frankfurt. Odluka Sabora SPC-a provedena je po hitnoj proceduri. Dok je pakovao kofere za daleki put i dugi rastanak, vladika se nabrzinu oprostio od zgranutih vjernika, ostavljajući im “pola srca svog na kamenu hercegovskom”. Onda se prekrstio, Bogu pomolio i upisao u gastarbajtere!

Najbolji politički magazin u regionu, dakle beogradski “Nedeljnik”, detaljno se (poza)bavio ovom smjenom. Kao mogući povod za iznenađujuću odluku crkvenog vrha naveli su Grigorijev nedavni sukob sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se odigrao u jednom trebinjskom restoranu.

Vladika je, inače, odranije poznat po britkom i oštrom jeziku. To ga je umalo glave koštalo još 1992. godine, kada je, kao progresivni student Mladen Durić s Bogoslovskog fakulteta, na Univerzitetu u Beogradu organizirao proteste protiv režima Slobodana Miloševića. Policija je dobila nalog za njegovo hapšenje. Utekao im je ispred nosa i zamonašio se kao Grigorije u manastiru Ostrog.

Sukobi s ovozemaljskim političkim autoritetima životni su stil novopečenog njemačkog vladike. Prekinuo je dugogodišnju (opasnu) saradnju sa Miloradom Dodikom nakon što je laktaški vožd prvi put odbio pružiti ruku američkoj ambasadorici u BiH. Osuđujući nekulturnu Dodikovu provokaciju, Grigorije je poručio da je “Amerika prijateljska zemlja i najmoćnija sila na svijetu”.

Vladika je za hercegovačke Bošnjake u mjesecu ramazanu znao organizirati iftare, na koje je pozivao komšije i susjede, Srbe i Hrvate. Duboko je vjerovao da tri naroda mogu i moraju živjeti zajedno. Kako u Hercegovini, tako i u njegovom rodnom Varešu. Imao je velike i humane planove. Uostalom, najzaslužniji je što se sjedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske vratilo u Mostar.

Naravno da nijedan insan nije savršen. I Grigorije je griješio, fulao mete, upadao u afere... Ali, ipak, svi danas žale zbog odlaska vladike koji se nije plašio bahatih političara i suživota. I kojeg su Hercegovke i Hercegovci neobično voljeli i poštovali.

NA VRH