Prije početka Svjetskog prvenstva u Rusiji tekma Švicarske protiv Srbije proglašena je „utakmicom visokog rizika“. Pokazalo se da su prognozeri „u rašlje“ pogodili i da je mržnja pobijedila sport!
Ljudski se razočarati nakon poraza, nenormalno je zbog fudbalske lopte prosipati najcrnji šovinizam. U „srpskom taboru“ spontano je i masovno zavladala opšta mobilizacija kretenizma i gluposti.
Političari, novinari i analitičari, navijači, igrači i treneri, estradne i zvijezde prizemlja, svi združeni u bolesnom stroju verbalno su rešetali čitave narode i žrtve proteklih ratova, sve mrtve i sve žive... Predsjednik Aleksandar Vučić poručio je da nakon fudbalskog neuspjeha sa Švicom nacija nikad nije bila tužnija. I sve to zbog jedne obične utakmice koju će u Srbiji zaboraviti čim zasluženo ispadnu s Mundijala. Dakle, kol'ko sutra!
Prošle su 23 godine od završetka krvave balkanske drame u kojoj je režim Slobodana Miloševića pokrenuo, vodio i izgubio ukupno četiri rata. Ali, zastrašujuća je činjenica da se katarza i kolektivna svijest u osudi počinjenih zločina još uvijek ne naziru s Kalemegdanske tvrđave. Komentirajući posebno jadnu ikonografiju s koljačem Ratkom Mladićem na majicama srbijanskih navijača tokom susreta u Kalinjingradu protiv Švicarske, Emir Suljagić lucidno je zaključio: „Jer pravi razlog za slavlje može biti samo genocid, ostalo su detalji...“
I zaista, svaki put kad prosječno ušlagirani navijački idiot sa posebnim potrebama odluči demonstrirati vlastitu zatucanost, on najprije hrakne na nedužne žrtve zločinačke ideologije koja ga je beznadežno zaustavila u intelektualnom razvoju. Nažalost, tim se hrani žilava mitologija od Kosovskog boja do današnjih dana...
Prije šesto i kusur godina tamo daleko nije bilo Švicaraca, ali je Srbija opet poražena. U njihovom večerašnjem debaklu neće biti Kosovara, jer, što bi rek'o zločinac sa kokošijih prsa srpskog navijača, u Brazilu nema albanskog življa mnogo.
