U bolno satiričnom romanu Timura Vermesa „Opet on“, Adolf Hitler budi se na nekoj pustopoljini u okolini Berlina. Godina je 2011. Nema rata, ni nacističke partije. Nema Eve, Gestapoa, Gebelsa... Modernu i demokratsku Njemačku predvodi Angela Merkel. Da ne duljim, Hitler će u fabuli završiti kao klaun i zvijezda lokalne televizije, stand-up komičar što parole izgovara neodgovorno i bez posljedica, javno i transparentno, dok publika u sali naivno vjeruje kako komedijaš budalaštine izvaljuje samo da bi ih nasmijao...

Da li je moguće smijati se s Hitlerom? Ugledni njemački magazin „Stern“ kaže: „S jedne strane knjiga je izuzetno smiješna jer pisac savršeno pogađa diktatorov ton. S druge strane, veoma brzo ćemo se zabrinuti zbog onoga čemu se smijemo.“

Sjetio sam se ponovo romana „Opet on“ gledajući nedavno Milorada Dodika kako siledžijski prosipa maligni šovinizam po TV ekranu uz podršku solidno „sređenog“ domaćina čije ime zbilja nije važno. Odgovorno pretplatnički sam doživio fašistoidnog klauna kojem je poluidiotska publika (skrojena od plaćenih statista i zapuštene omladine), po režiranoj komandi, glasno aplaudirala cerekajući se četniklucima gosta izvučenog iz civilizacijskog podzemlja. Mora da je, pomislio sam, baš ovako Vermes zamišljao svog glavnog junaka dok je pisao bestseler...

Međutim, najnovija televizijska demonstracija mržnje nije nimalo smiješna. Naprotiv, prilično je nacistički odvratna! Kamo puste sreće da je Dodik, umjesto što je šejtanski neodgovorno zalutao u politiku, završio u satiričnom romanu. Ili još bolje, u stripu alanfordovskog tipa. Pa da se onda tamo s čuvenim Grunfom nadurava (t)ko će izvaliti grandiozniju glupost i ispasti veća budala.

U surovoj bh. realnosti, Dodik će se s Mladenom Ivanićem naduravati oko članstva u Predsjedništvu BiH. Svašta smo mi, izgleda, Bogu zgriješili...