Počelo je! U narednih mjesec dana eto nam skupova, jumbo plakata i fotošopiranih kandidata na banderama. Poštanske će sandučiće zatrpati šareni propagandni sadržaji, telefoni užariti iznuđenim anketama, a sa uličnih će nas štandova vući za rukav objašnjavajući da su nezamjenjivi. Dolazi vrijeme TV debata, izbornih hronika i radijskih džinglova. Na prvi pogled sve je isto k'o i prije. Međutim, ovog puta totalno je drukčije, presudno za budućnost ove zemlje...

U normalnim državama odavno se glasa elektronski. Apolitična pametna mašina sprečava izborne krađe, a konačni rezultati znaju se odmah nakon zatvaranja birališta. Kod nas se, eto, u kompjuteriziranoj realnosti 21. stoljeća, Centralna izborna komisija svečano pohvalila providnim glasačkim kutijama koje će, najavljuju „cikovci“, omogućiti poštene i fer izbore. Moguće, al' providno do bola.

Puni smo kurioziteta neprimjerenih drugim nacijama, pa nam se tako u CIK-ovim knjigama broj registriranih birača gotovo poklopio sa zadnjim popisom stanovništva. Dakle, svi imaju pravo glasa. I živi i mrtvi, i punoljetni i maloljetni, a znamo iz iskustva da je svaki bod (i kod kuće i na strani) dragocjen!

Bez obzira na tradicionalne izborne prevare u režiji vladajućih stranaka, korisno je upozoriti da ovdašnje izborne pobjednike značajno određuju oni koji uopšte ne glasaju. Zato je bitno iskoristiti šansu da se očajno i besperspektivno stanje promijeni. Uostalom, to je građanska dužnost!

Vječito vladajuća SDA, naime, uvijek računa na sigurnih 150 hiljada glasača. Naprosto, toliko svojih podanika uhljebili su i strovalili na budžetske jasle, u javna preduzeća i institucije vlasti - od opštinskog do državnog nivoa. Ta ucijenjena glasačka mašinerija SDA-ov je najznačajniji izborni materijal. Naravno, ne treba zanemariti ni novac koji pljačkaju od bh. sirotinje kako bi kafom isteklog roka trajanja i zelenim bananama (ot)kupili povjerenje.

Da bi konačno pokazali da nismo za grane, niti za banane, na oktobarskom referendumu bahati feudalni režim mora pasti!