Pod visokim naponom i pokroviteljstvom lokalnog tajkuna Alije Budnje, Stranka demokratske akcije održala je tradicionalni ilidžanski festival ksenofobije. U skladu sa tabijatima rigidnih totalitarnih režima, ali i zabranjenih nevladinih organizacija tipa „Muslimanske braće“, sa svečane su pozornice egzaltirani govornici urlali huškačke parole kakvih se ne bi postidjeli ni najokorjeliji ksenofobi.
Zlo je konačno pobijedilo, a direktne prijetnje fizičkim nasiljem prema političkoj konkurenciji predstavljaju obaveznu naraciju zloćudnog folklora režimskih perjanica.
Enciklopedijski, ksenofobija se „izražava u predrasudama i odbojnim stajalištima, što vodi diskriminaciji, segregaciji, sukobima, pa čak i fizičkom istrebljenju“.
Idemo dalje. Na Ilidži je Izetbegović o Fahrudinu Radončiću zarežao u razglas: „Otvorili smo mu vrata u ovoj zemlji. Mi smo ga podigli. Sad je dosta, mi ćemo ga spustiti.“ Potrebno je tek malo vizuelne mašte da se zamisli scena gdje Izetbegović, vitlajući kažiprstom po zagušljivom dvoranskom zraku, širom otvorenih očiju i brade nakvašene pljuvačkom, s pozornice prijeti i proziva: „Dosta je bilo, mi ćemo ga spustiti.“
Rulji, po običaju, ne preostaje ništa drugo nego da horski odobrava: „Spusti ga, predsjedniče!“ U tabut, pa pod zemlju s izrodom! Može li tako? Jer, čini se da je odluka već donesena... Uostalom, Izetbegovićev politički idol iz Ankare riješio se desetina hiljada protivnika koristeći slične metode koje priziva i šef SDA.
Ali, nije samo Radončić stradao na ilidžanskoj režimskoj giljotini. Jednako su prošli i bh. ljevičari. „Kada su napali na BiH, onda su oni rekli da to nije njihov rat. Upropastili su zemlju. A kada smo se mi digli da se naoružamo, da se branimo, da kako znamo i umijemo branimo taj narod, onda su rekli da su nacionalne stranke krive“, bulaznio je Izetbegović.
A hraknuti sa pozornice na Nijaza Durakovića, Miru Lazovića, Mirka Pejanovića, Tatjanu Ljujić-Mijatović, Ivu Komšića, Zlatka Lagumdžiju, Ivana Mijačevića, Zaima Imamovića, Željka Komšića, Mirsada Ćatića Čuperka, Slavišu Šućura i brojne druge ljevičare koji su, za razliku od najbliže familije vlasnika SDA, u ratu dokazivali svoj patriotizam, to, nesumnjivo, mogu samo ljudi-hulje. I tačka.
A sad pucajte, ja i dalje držim čas...
