Ako je suditi po prijetnjama Dragana Čovića, federalna i državna vlast zadugo se neće formirati. „Ne postoje apsolutno zakoni ili ustavni uvjeti da se implementiraju izborni rezultati i točka. Ne treba tome ništa dodati. Apsolutno ne postoje. Nemamo Izborni zakon koji to omogućava i to je to.“
Iako se rokovi za konstituiranje federalnog, a potom i Doma naroda na državnom nivou, neumitno približavaju, politički akteri ne nude rješenja za nadolazeću ustavnu krizu. Ni krivi, ni dužni, Fadil Novalić i Denis Zvizdić nastavit će glumiti vlast bez ovlasti, muljati i zaduživati se kod MMF-a, a po potrebi i na drugim bankarsko-lihvarskim adresama.
Osvrnemo li se pažljivije na rezultate i nepostojeće uspjehe iz proteklog mandata, možemo tek zamisliti kakve će posljedice za bh. društvo nastupiti tokom uprave takozvanih tehničkih vlada kojim neuspješno kormilari SDA-ov premijerski dvojac.
Budimo realni, ovdašnji politički lideri nikad se neće dogovoriti o izmjenama Izbornog zakona BiH! S jedne strane barikade ucjenjivači su iz HDZ-a, a s druge svi (pre)ostali. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“ dodatno je zakomplicirala ionako haotičnu entitetsku zakonodavnu matricu, pa se već odavno ne zna ko s kim pije, ali, pouzdano, kafanski ceh stranačkih pregovaračkih nesporazuma plaćaju bh. građani. Koji zato masovno odustaju od ove zemlje i odlaze tamo gdje im mozak neće svakodnevno ispirati vječnim nerazjašnjenim temama...
Prema nesretnom dejtonskom ustavu, obaveza, dužnost i nadležnost Ureda visokog predstavnika jeste da presijeca bosanskohercegovačke gordijeve čvorove, pa tako i ovaj u koji smo se zapetljali. Međutim, stranci već godinama drincaju i ništa konkretno ne poduzimaju. U Tunguziji bi za takve rekli: Parafraza, tabula raza.
Čujemo da se Valentin Inzko fino zabavljao u Beogradu najavljujući mogućnost nekakve vjeridbe BiH sa EU. Nemam ništa protiv šala i pošalica, naročito ako su pritom duhovite. Iako u predmetnom slučaju to svakako nije slučaj, neko bi veselog Austrijanca konačno trebao upozoriti da nije šega u deset godina zaraditi tri-četiri miliona eura pričajući viceve. Uostalom, nije to pošlo za rukom ni znatno većim provalama od neduhovitog Inzka.
