Uz postojeći podmladak, stranka ne treba brinuti za vlastitu budućnost! Parola se odnosi na Stranku demokratske akcije, organizaciju dosljednih intereždžija koji haman tri decenije brižljivo armiraju stubove režima za kontrolu događaja i ljudskih sudbina. Rukovođenje i komandovanje uspostavljeno je od vrha po vertikali, zaključno sa korisnim birokratama u prizemlju hranidbenog lanca. Striktno strateški, stranački kadrovi uhljebljeni su u državnim institucijama i agencijama, javnim preduzećima i medijskim servisima.  

Poput svakog totalitarnog režima, i ovdašnji je posebnu pažnju posvetio progresivnoj omladini na kojoj, jel' te, svijet o(p)staje. Neodgovorno je stoga tvrditi kako su la(h)ko i jednostavno, bez borbe i lukave taktike, izetbegovićevci, naprimjer, okupirali krovnu studentsku organizaciju (SPUS) na Sarajevskom univerzitetu.

Uporno i dugo tragali su za podobnim junošom koji će iskočiti iz uobičajeno sumorne prosječnosti i spontano se nametnuti u ulozi konfidenta ideoloških zadataka. Na kraju, izbor je pao na Harisa Zahiragića, ambicioznog (polu)studenta, djelomično elokventnog demagoga, a uplašena studentarija tvrdi i vještog pregovarača u sferi šaketanja.

Pošto je izučio zanat, SDA će Zahiragića budžetski zbrinuti. Potom ga “turiti“ i na izbornu listu zelenih dezena. Građani, međutim, nisu imali dovoljno sluha za nepostojeće kvalitete studentskog vođe, pa do daljnjeg nećemo uživati u njegovim skupštinskim egzibicijama.

Ipak, pred mladim SDA pristašama još je mnogo važnih utakmica. Najpreče je očuvati zaostalu stranačku ideologiju na glavnom bh. univerzitetu. U tom smislu, ohrabruje masovna pobuna „cehovskih“ studentskih udruženja kojim se visoko obrazovanje pokušava vratiti u pristojne, civilizirane i građanske okvire.

Uostalom, nelegalno rukovodstvo takozvanog SPUS-a duboko je kompromitirano. Ne služi studentima, već robuje Centrali SDA.