Hitna sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine propade k'o kauč! Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić kontinuirano dokazuju da se ni o čemu ne mogu dogovoriti. Do nekog narednog besmislenog pokušaja, poželimo im hairli trudbeništvo u devastiranoj državnoj instituciji. 

Možda previše tražim, ali živo me zanima čime se predsjednički ublehaši konkretno bave kad već ništa korisno ne rade. Kako podnose sumorne mandatske dane, koje ih obaveze sustižu od ponedjeljka do petka, u periodima između relaksirajućih vikenda predviđenih za ljekovito besposličarenje sa familijom, kumovima, bliskim prijateljima... Na koncu, ali ne i najmanje bitno, koje su, da prostiš, dužnosti i obaveze tridesetak mudrih savjetničkih glava, strateški uhljebljenih na kabinetske troškove srpskog, bošnjačkog i hrvatskog člana.

Nastojeći populistički zajahati na migrantskoj krizi, Komšić se (do)sjetio Oružanih snaga BiH. Nakon što Dodik prijedlog brutalno odbije, Džaferović tešku zabrinutost iskazuje. Usput će državnički odgovorno najaviti mogućnost popravnog ispita. Sudeći prema dosadašnjim iskustvima, ništa od toga prije rane jeseni.

Jer, počinje sezona godišnjih odmora. More, ljudi, obale. Predsjednici će nakratko nestati iz kadra. U međuvremenu, stanje ostaje nepromijenjeno. Hoću reći, stanje ostaje očajno nepromijenjeno. Tek ponekad će uznemirujuće saopštenje, usputna neprimjerena izjava ili dogovoreni TV nastup podsjetiti kako Dodik, Džaferović i Komšić negdje u zatišju još uvijek postoje, ferceraju, djeluju.

Provozajmo se, uostalom, rikvercom kako bismo lakše prihvatili bolnu činjenicu da je u poređenju sa deprimirajućim aktuelnim sazivom čak i ono prvo postdejtonsko Predsjedništvo BiH izgledalo poput ozbiljnog i perspektivnog preduzeća. Zato, nek' se vrate Alija, Momčilo i Krešo, a evo im Šefik, Milorad i Željko. U suprotnom, odosmo u tri lijepe materine...