Prošla je još jedna godišnjica. Narednog 11. jula obilježavamo frtalj stoljeća od genocida. Dvadeset i peto ljeto. Sve je manje živih svjedoka. Umiru od tuge. Umiru od starosti. Umiru od smrti. Da se ponovo sretnu sa svojim neprežaljenim mrtvima.
U genocidu je ubijeno 439 djece. Svaka petnaesta žrtva je maloljetna. Maksumi, momčići, nikom nizašta krivi. Dječija tišina najglasnije odzvanja dolinom žrtava četničkog fašizma u Potočarima.
U zbirci haških činjenica o genocidu “Srebrenica MCMXCV” Emira Suljagića objavljen je iskaz zaštićenog svjedoka PW-101 u predmetu “Popović i ostali”. Bivši pripadnik Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske tokom suđenja je opis(iv)ao masovne likvidacije zarobljenih Bošnjaka u mjestu Grbavci:
“U toj hrpi, u toj gomili mrtvih tijela, koje više nisu nalikovale ljudskim, zatim se pojavilo ljudsko biće. Ja kažem ljudsko biće, ali je to zapravo bio neki dječak od pet-šest godina. Nevjerovatno. Ljudsko biće je izašlo i počelo se kretati prema stazi, stazi na kojoj su, radeći svoj posao (ubijajući), stajali muškarci sa automatskim puškama. A zatim su, sasvim iznenada, oni spustili svoje puške i svi se, do posljednjeg, naprosto ukočili. A tamo je bilo samo dijete. Da se radilo o osobi od 70 ili 80 godina, bilo bi strašno, a kamoli o nevinom, slatkom djetetu. A to dijete bilo je pokriveno tkivom utrobe drugih ljudi. Kako se to dijete pojavljivalo iz gomile pogubljenih, govorilo je: “Babo, gdje si?””
Amor Mašović, jedan od najdosljednijih dokumentatora genocida, čovjek koji je preko duše prevalio hiljade srebreničkih sudbina, upozorava ovih dana kako se kultura sjećanja mora održ(av)ati i nakon što više ne bude dženaza u Potočarima. Mašović smatra kako u Memorijalnom centru već sada moraju početi razmišljati šta će biti 2022. godine.
Zato je krajnje vrijeme da se opametimo. Da zajednički uklonimo klopke zaborava i spriječimo zločinačke pokušaje revizionizma u režiji političkih hijena koje uporno negiraju višestruko presuđeni genocid. Jer, Srebrenica je najbolnija bosanskohercegovačka rana. I zadnja linija odbrane civilizacije.
