Ponovo je eskalirao tradicionalni srpsko-hrvatski sukob zbog Nikole Tesle. U prethodnih tridesetak godina genijalni naučnik često je predstavljao povod za svađe i prepucavanja, otvorena pisma i zatvorene sjednice, prosvjede i proteste, akademske rasprave i agitpropovska urlanja.
Teslino naslijeđe ostalo je, srećom, netaknuto, izvan domašaja podmuklih spinova, kojima se jedna briljantna biografija političkim sredstvima pokušava ograničiti besmislenim geografsko-nacionalističkim okvirima.
Iako je rođen u pravoslavnoj patrijarhalnoj porodici iz ličkog sela Smiljan, religija, zapravo, nije imala nikakav utjecaj na Teslinu karijeru. Naprotiv, čvrsto je vjerovao u ovozemaljska pravila na svom neobičnom putu do vanzemaljskog statusa.
“Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom”. I danas se na Teslinoj razumnoj izjavi glođu istočne komšije i zapadni susjedi. Umjesto nekadašnje borbene krilatice Titovih partizana “Trst je naš”, na Balkanu 21. stoljeća aktuelne su, eto, ćirilične i latinične parole “Tesla je naš”.
Pri tome uzurpatori i prisvajači prava zaboravljaju kako neprocjenjivu zaostavštinu nikad nije bilo moguće omeđiti konkretnom teritorijom ili srednjovjekovnom nacionalnom pripadnošću. Uostalom, sve što je pametno smislio, Tesla je napravio u Americi. Daleko od lokalnog mulja, gdje mu ni mrtvom ne daju mira.
Ovdje za svako rješenje postoji nerješiv problem. Vjerovatno se sjećate kako su prije samo nekoliko godina Slovenija, Hrvatska i Srbija zamalo zaratile usljed nesporazuma zbog brendiranja ajvara. Po običaju, ništa se nisu sporazumjeli.
Hoću reći, Tesla nije ajvar nego genijalac. A ni ajvar nije srpsko-hrvatski, već izvorno makedonski izum. Jednako se to odnosi na poželjniji ljuti, kao i na prihvatljivi blagi okus delikatesnog proizvoda.
