Neko ne može zaplakati ni kada bi realno morao i trebao, kada se plakanje čini jedinim suvislim ponašanjem. Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine porazom od Danske u Brondbiju neuspješno je okončala kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Poljskoj 2016. 

Trebao nam je remi i mogli smo ga izboriti da je bilo više prisebnosti u posljednjim sekundama, premda smo igrali protiv jedne od pet najboljih reprezentacija u Evropi u posljednjem desetljeću.

Obični smrtnici, koliko god imali empatije, teško mogu dokučiti kako su se naši igrači osjećali nakon meča, ali ono što su vidjeli na licu Ivana Karačića, rođenog Mostarca čiji brat, recimo, igra za Hrvatsku, nije ih moglo ostaviti ravnodušnim. 

Ivan je u Brondbiju ridao suze, ponajviše zbog toga što u posljednje dvije utakmice nije mogao pomoći svojim suigračima. I onda nakon silne boli zbog te činjenice, udarac poraza bio je neizdrživ. Izgubili smo u Danskoj, ali smo barem spoznali svu ljudskost istinske rukometne veličine.