Elmedin Konaković Sultan, zvijezda crvenih tepiha, u slobodno vrijeme premijer Kantona Sarajevo, i nekada prosječan košarkaš, postaje najomraženija osoba građanima glavnog bh. grada. Pola miliona građana, on i saradnici cijelo ljeto ostavljaju bez nečega što je ovaj grad stoljećima krasilo - bistre, čiste i hladne sarajevske vode.

Grad i njegove stanovnike vratili su u dane opsade. Tada su četiri godine trčali pod agresorskim granatama i u kanisterima nosili vodu. Danas, hvala Bogu, nema granata, ali zbog njega ima kanistera i suhih česmi. Ogorčeni su svi, a svoj glas digli su i poznati reditelji, diplomati, profesori…

I dok su slavine suhe, nadležni u Vladi i „Vodovodu i kanalizaciji“ ne javljaju se na telefone – ne smiju ljudima odgovoriti zašto nema vode. Zato su im jedina adresa ostali mediji. Iz svih krajeva Kantona samo u redakciju „Avaza“ dnevno dođu na desetine poziva i poruka. U centru grada redukcije, na Dobrinji curi, na Panjinoj Kuli vode nema nikako…

Da je istinski lider, umjesto skupljanja jeftinih političkih poena na društvenim mrežama i zadovoljavanja vlastite sujete, premijer bi rješavao, a ne pravio probleme. Konaković se, kao i dok je bio košarkaš, najviše vremena - samo zagrijava.