Doktorica Fatima Klempić-Dautbašić s pravom se može nazvati heroinom.

U julu 1995. godine pomagala je ranjenicima iz Srebrenice da se domognu slobodne teritorije, a ni danas ne zaboravlja Srebrenicu.

Tu je bilo njeno predratno radno mjesto, nakon što je došla iz Doma zdravlja Bratunac. Tu je preko noći postala i hirurg i ginekolog i medicinska sestra i prijateljica. A prije svega, čovjek.

Iako živi i radi u Tuzli, već godinama sasvim besplatno jednom mjesečno odlazi u Srebrenicu, gdje obavi pregled, ponekad i tridesetak žena. Kada je počela raditi, molila je prijatelje da nikome ne govore da radi bez naknade. Bojala se da će se žene ustručavati da dođu. Htjela je od svih sakriti svoju humanost i ljudskost.

Sretna je što pomaže ženama Srebrenice, koje su unatoč svemu, uspjele očuvati zdravlje, brinuti o sebi.

Kaže da će u rodnu Srebrenicu dolaziti dok god je zdravlje služi, a u misiji koja je veća od Hipokratove zakletve, humanosti, patriotizma, dolazi i kao prijatelj i savjetnik i Srebreničanka.

Kada se sve to spoji u jednu osobu, onda je jasno zašto je dr. Fatima srebrenička heroina.