Ljilja Slišković paraplegičarka je od svoje 19. godine i osoba za koju nema prepreka. I sama, pa i osobe u njenoj blizini, počesto zaboravi da je osoba s invaliditetom, jer bit svega je da ne sažalijevamo takve osobe, jer invaliditet nije identitet.

Nakon oporavka poslije teške saobraćajne nesreće, Ljilja se posvetila sportu, a najveća ljubav joj je ronjenje. Ronila je i u ekstremnim uvjetima i druga je žena u kolicima u svijetu koja je ronila ispod leda oko pola sata, i to u Sloveniji, na jezeru Kočevja, sa specijalnom neoprenskom opremom.

Ove godine već se okitila zlatom na prvom međunarodnom takmičenju u ronjenju na dah za paraplegičare i kvadriplegičare. Uspjela je približiti ronjenje članovim Udruženja paraplegičara i osoba oboljelih od dječije paralize, u čemu su joj pomogli sarajevski ronioci Adi Drnda i Samir Solaković.

Ali, Ljilja ima i problema koje ne može sama riješiti. Već godinama je u poklonjenim kolicima, pa joj se čini, kaže, da nosi tuđe cipele. Za nabavku novih, koja koštaju barem 10.000 KM, novca nema, a s novim bi bila mnogo samostalnija.

Ako pronađe novac, želja joj je otići na Krim, gdje se u septembru održava i Svjetsko prvenstvo u ronjenju na dah. „Nama osobama s invaliditetom za sreću je potrebno tako malo – samo da imamo razumijevanje okoline!“, rekla je u jednom razgovoru.