Kada je Irma Baralija krajem prošle godine obznanila da je zbog neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru tužila svoju državu pred Evropskim sudom za ljudska prava, rijetki su bili oni koji su vjerovali da će ova Mostarka izvojevati pravnu bitku.
Čak su je ispratili i čuveni mostarski komentari „'ta će ona“, no kada je prije dva dana stigla potvrda iz Strazbura da je Irma dobila, a država izgubila, mnoga usta su zašutjela.
Irma se mogla stopiti u cijelo more Mostaraca koji više od deceniju čekaju da se u njihovom gradu dogode izbori.
Ali, nije. Nije mogla više trpjeti činjenicu da u Mostaru već 11 godina nema izbora i da će još, ko zna koliko, čekati da „najveće stranke“ postignu dogovor o raspetljavanju mostarske krize.
Stoga se ova magistrica političkih nauka odlučila suprotstaviti masivnoj pasivnosti i kao građanka kojoj je oduzeto pravo da bira i da bude birana okrenuti se ka Strazburu, ne dopuštajući da je, kako je rekla, nacionalistički narativ i retorika povuku na dno.
Irma nam je svima pokazala kako se voli svoj grad i kako se za svoja prava vrijedi boriti. Svojom bitkom ova je Mostarka vratila demokratiju u rodni grad.
