Rijetki su danas oni koji bi iz bilo kojeg razloga napustili uredski posao i odlučili postati zanatlije.

Sead Hamzić iz Banovića davno je prelomio i prije 18 godina napustio fakultet te se vratio u očevu obućarsku radnju da nauči zanat koji je i njega othranio. 

Doduše, Hamzić je još od petog razreda osnovne škole s ocem pomalo kuckao, a onda preuzeo posao, jer se otac vratio na prijeratno ognjište u Janju. U to vrijeme u Banovićima je bilo mnogo zanatlija, krojača, staklara, sahadžija. No, danas je Hamzić usamljen i ne kaže da je na vrijeme donio pravu odluku.

Priznaje da mu je žao što nije završio zanat za obućara, ali s vremenom je savladao vještine. Od svog zanata hrani četveročlanu porodicu. I pomalo strahuje, jer sve je manje posla. Tržište je preplavila jeftinija roba, ali se bori. I svoja dva sina uči zanatu, baš kako je i njega njegov otac.

Sinovima će prepustiti odluku, ali mu je stalo da nešto znaju uraditi svojom rukom. Ako zatreba, kaže, dobro će im doći u životu.

Veli da nije teško naučiti zanat, jer se u obućarstvu ništa značajno nije promijenilo posljednjih stotinu godina, i da se još koriste isti nakovanj i čekić. Ljubav prema poslu koji je postao i egzistencija ipak je opstala svih ovih godina, kao i radnja u centru grada za koju svi znaju u Banovićima.