Čovjek velikog srca, poštenjačina, humanista... Sulejman Zećiri zvani Lola je, smatraju njegovi sugrađani u Hadžićima, i više od toga. Mada jedva sastavlja kraj s krajem kako bi prehranio osmero djece, Zećiri se nijednog trenutka nije dvoumio u namjeri da hadžićkom poduzetniku vrati novčanik koji je našao i u kojem je, kako misli, bilo više od 5.000 KM.
On novac nije ni brojao. Čim je ugledao novčanik, jedina misao mu je bila da ga što prije vrati, da se vlasnik ne bi nasekirao. Odbio je primiti i nagradu. Danas je, priznat ćemo svi, ipak malo takvih. A Zećiri kaže da ne vidi ništa posebno u tome jer dužnost mu je bila vratiti tuđe. Njegova porodica, kaže, ima svoju nafaku, tuđe im ne treba.
Žive od danas do sutra, a Sulejman sakuplja staro željezo i mašta da će barem jedno od njegove djece uskoro dobiti posao.
Kolika je veličana ovog čovjeka govori i činjenica da je sam uradio ono što je država već odavno trebala, a nije. Kada je vidio da za toliko godina vlast nije napravila spomen-obilježje šestorici hadžićkih heroja, zasukao je rukave, odvajao od usta svoje porodice i prošle godine sagradio i otkrio obilježje.
