Iako ne postoji univerzalni način kojim bi se jeftini parfem prepoznao i razlikovao od originalne i skuplje varijante, postoje smjernice koje bi vam mogle pomoći u identifikaciji lažnjaka.

Mirise prepoznajemo i pamtimo po sjećanjima koji nas za njih vezuju, a to je i jedan od razloga što kopije teško razlikujemo od originala.

Ipak, postoje smjernice koje nam mogu pomoći. Prva je svakako slatkasta karakteristika kopije koja za svoje postojanje može zahvaliti ciljanoj potrošačkoj grupi.

Naime, kopije se uglavnom prodaju mlađim kupcima koji po pravilu imaju manje novca pa su slatkasti sastojci, koji su ujedno i najjeftiniji, najvjerovatniji izbor proizvođača. Takođe, mladi potrošači nerjetko imaju slabije istančano čulo mirisa.

Još jedna smjernica je (ne)postojanje različitih nivoa mirisa. Skuplji parfemi traju duže, a nerjetko imaju sposobnost da kroz nekoliko sati nakon nanošenja mijenjaju tri ili četiri mirisne note, dok najbolje kopije u sebi sadrže maksimalno dvije note.

Kako bi provjerili svoj parfem, uvjerite se u prirodu njegovog mirisa odmah nakon nanošenja i nakon dva ili tri sata. Kopija bi trebalo da zadrži isti miris, dok će original najvjerovatnije promijeniti notu.