Film "Cure - Život druge" švicarske rediteljke bosansko-hrvatskog porijekla Andree Štake svjetsku premijeru zabilježio je preksinoć na 67. Locarno Film Festivalu u Cirihu i tako započeo utrku za glavnu nagradu "Zlatni leopard".

U priči o prijateljicama Lindi i Eti, o odrastanju i posljedicama rata, jednu od uloga odigrala je Mirjana Karanović (57). Tumačila je lik bake glavne junakinje filma.

S velikom glumicom razgovarali smo nekoliko sati nakon premijere "Cura".

Odnos povjerenja

Kako ste se snašli u ulozi bake? Ipak je to velika promjena u odnosu na likove koje ste do sada tumačili.

- Nekako, vjerovala sam Andreji da ja to mogu. Nisam previše razmišljala o godinama žene koju sam glumila. Najbitnije mi je bilo predstaviti njen karakter, koji, zapravo, nema veze s godinama, već s onim kakva je osoba, a sve ostalo su bile tehničke stvari - od toga kako hoda, kakve su joj ruke, kako barata njima. Nismo koristili previše šminke. Andrea nije željela da se previše oslanjamo na spoljašnje činioce, tako da ja zaista ne znam kako je to na kraju ispalo, da li sam bila dovoljno stara. Nadam se da je sve ispalo kako treba. Film ću pogledati na Sarajevo Film Festivalu - rekla je Karanović u telefonskom razgovoru iz Beograda ekskluzivno za "Avaz".

Ne volim previše teksta izgovarati u filmovima

S rediteljkom Andreom Štakom sarađivali ste i na filmu "Gospođica". Dobro se razumijete?

- Sa Andreom sam uspostavila odnos povjerenja. Ona je jedna od reditelja kojima se lako dam u ruke, u koje imam veliko povjerenje. Volim njen stil, njen način na koji obrađuje teme i volim tu neku tišinu koja prati uloge koje igram u njenim filmovima.

Kako mislite tišinu?

- Ne volim previše teksta izgovarati u filmovima. Više volim svojim licem izgovoriti ono što je sadržaj nekog lika i ova baka je jedna od takvih uloga. U sebi nosi neku tajnu, nešto što nije spremna da pokaže. Ona u sebi ima istovremeno to nešto tipično - u smislu dobrote, nježnosti, ali ima nešto i mračno u njoj. To mi se dopalo, jer glumac ima puno prostora da ostvari nešto što je jedinstveno. Inače bježim od stereotipa i od toga da su ljudi u svakom segmentu tipični - kao majke, očevi, bake.

Divna publika

Kakvu budućnost predviđate "Curama"?

- Jednom sam bila u žiriju i mogu Vam reći da uvijek zavisi kakva je te godine konkurencija. Sigurna sam da će film biti uzet u obzir, da će se razmatrati za neku od nagrada, jer je autorski vrlo zanimljiv, nosi kvalitet koji je potreban da bi žiri obratio pažnju na njega.

Uskoro dolazite u Sarajevo na projekciju filma "Cure". S kakvim emocijama se vraćate u bh. prijestonicu?

- Ja se u Sarajevu osjećam kao kod kuće. Neki put čak i bolje nego kod kuće. Često mi je žao što zbog posla moram da živim u Beogradu. Vrlo rado bih se preselila u Sarajevo, jer tu mi najviše odgovaraju ljudi, ta divna publika, to je stvarno posebno. Često sam kod vas, nije mi teško da sjednem u auto i dođem i mimo igranja predstave "Helverova noć" koja je na redovnom repertoaru Kamernog teatra 55.

Film "Rosa"

- U Sarajevu ću snimati film s rediteljem Denijalom Hasanovićem, koji je iz BiH, a živi i radi u Poljskoj. Snimat ćemo u oktobru. Film se zove "Rosa", a glavne uloge će igrati jedna kolumbijska glumica i Lana Barić - otkrila nam je Karanović.