U izdanju Zadužbine „Petar Kočić" iz Beograda i Banje Luke u knjižarama se pojavila nova knjiga „Kuća za umorne" pisca Dževada Karahasana. Prvo predstavljanje knjige planirano je za 23. oktobar u „Baybooku", a potom 31. u Beogradu.
- „Kuća za umorne" je praktično, kao i sve moje knjige, nastajala jako dugo. Počeo sam je raditi neposredno po završetku romana „Istočni diwan", davne 1990. godine. Prva verzija knjige izašla je u jeku rata 1993. u Zagrebu. Drugo izdanje bilo je u sarajevskom „Oku", mislim 2000 i neke. Ovo je treće izdanje, za koje se nadam i vjerujem da će biti konačno. Dodane su mu dvije pripovijetke za koje do sada naprosto nisam imao dovoljno, da li snage, umora, ljudskog iskustva... da objavim. Knjiga ima podnaslov "Pjesme o ljubavi u smrti". Radi se o izrazito lirskim prozama koje govore o ljubavi - kazao je Karahasan.
Ističe da je u životu svih junaka ove knjige, jedan trenutak ljubavi, jedno iskustvo ljubavi presudno. I na kraju života, oni se vraćaju tome. Zato i podnaslov „Ljubavi u smrti", „jer smrt ne mora značiti kraj ljubavi, odnosno moji junaci nastoje, žele, hoće vjerovati po svaku cijenu da je to tako".
Nikola Vukolić, osnivač Zadužbine „Petar Kočić", knjigu „Kuću za umorne" proglasio je jednim od najboljih književnih ostvarenja na našim prostorima, navodeći da je autor uložio mnogo truda i znanja u ispisivanju stranica, te da djeluje snagom svoje filozofske i literarne argumentacije.
Kultura kao način života
Dževad Karahasan učestvuje i u stvaranju dokumentarnog filma „Sarajevolution", čija je premijera zakazana za večeras u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR). Projekt je nastao 2011. godine s ciljem da istraži kulturni život Sarajeva danas. Govori se o mjestima koja promoviraju kulturu, kao i o osobama koje vode ta mjesta.
- Film je pokušaj da se artikulira specifična forma kulture (kao načina života) karakteristična za Sarajevo. Kako je ona nastala, kako se vremenom razvijala i čuvala, koliko kulturno pamćenje "institucionalizirano" i utemeljeno u kulturnim institucijama (kakve su Zemaljski i drugi muzeji, Nacionalna i ostale biblioteke) može sačuvati taj uveliko jedinstveni kulturni model.
