Biti uspješan u poslu, stajati na čelu visokoobrazovne ustanove kao što je Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu (ASU), privilegija je rijetkih. Jedan od njih je nagrađivani bh. reditelj Pjer Žalica, koji od kraja 2013. godine obavlja funkciju dekana. Kaže da mu je trebalo određeno vrijeme sazrijevanja i uvjeravanja da se odluči na taj korak, ne zato što smatra da su njegovi potencijali iznad toga, da je to gubljenje vremena ili što voli da ga neko uvjerava. Naprotiv.

Nivo angažmana

- Nisam bio siguran hoću li imati dovoljno vremena i snage da se posvetim tom poslu. Znao sam da je teško zbog toga što su uvjeti u kojima trebate da radite, ne samo na Akademiji nego u cijeloj BiH, izuzetno teški i komplicirani tako da je rezultat teško postići. Za minimalan pomak naprijed neophodni nivo ovdje je mnogo veći nego što je to u sredinama koje su na višem stepenu uređenja i bogatstva - govori Žalica.

Reditelj ističe da, nakon što je preuzeo posao, žali jedino zbog toga što nema vremena za stvari iz onog perioda kada je imao više slobodnog vremena. Sadašnje obaveze su obimnije i više administrativne prirode i, između ostalog, podrazumijevaju osiguravanje osnovnih uvjeta za rad.

- Nedostaje mi sloboda profesora u kojoj ste potpuno koncentrirani na nastavu i na svoj profesionalni rad. Ali, uzbudljivo je i suočavanje s ovom drugom vrstom izazova, u kojoj kao da "golim rukama gurate lokomotivu naprijed po šinama" da biste ostvarili napredak. Sve vas koči. Zbog toga je važno imati snažan tim, koji je spreman da sarađuje s vama. Kao reditelj koji je radio igrane filmove s velikim ekipama, imam iskustva u poslu vođenja kompleksnog kolektiva, kolektiva sastavljenog od vrlo kompleksnih pojedinaca, realiziranih ljudi. I kao dekan sam u sličnoj situaciji. Profesori su fenomenalni ljudi, velikih potencijala, ali često vrlo komplicirani za saradnju, jer su izgrađene osobe, velikih biografija kojima život često ne zavisi od Akademije pa ih je malo teže motivirati. Ali, kada se takav kolektiv pokrene, onda je to strašna snaga. Zadovoljstvo je kada osjetite da se događaju takve stvari - iskren je Žalica.

- Mislim da pravimo pozitivne pomake, ne zato što je tu novi dekan, radi se o održanom kontinuitetu pozitivnih kretanja u možda malo pojačanoj dinamici - kaže dekan.

Pri Akademiji scenskih umjetnosti ove godine ponovo je obnovljena Otvorena scena Obala, koja je iznjedrila značajna glumačka, rediteljska, dramaturška i producentska imena. Glumačka ispitna vježba “Audicija” postala je pozorišno komercijalno čudo na prostorima bivše Jugoslavije. Žalica smatra da je iznimno važno što je scena ponovo aktivna s obzirom na to da u gradu nema toliko sličnih dešavanja.

- Otvorena scena Obala je neka vrsta pozitivnog mita koji se veže uz ime ASU. Obala je imala dva pola, koja najtačnije pokazuju i njenu prirodu i njenu širinu. Sa jedne strane je “Audicija”, koja je rezultat nstavnog procesa, a s druge “Tetovirano pozorište”, teatarski dijamant u umjetničkom, inovativnom i eksperimentalnom smislu, koji je nastao kao rezultat vannastavnog istraživanja profesora i studenata Akademije. To su bila “zlatna vremena” Obale i o tome se još priča. Svjedok sam tog vremena, znam kako je izgledalo onda i mislim da je ovo kako Obala funkcionira danas, na istom tom nivou. Glumac i profesor Alen Muratović čovjek je koji je najviše zaslužan za to - kaže Žalica.

Reditelj dodaje da bi neke od studentskih predstva koje su sada na repertoaru, mogle imati veliku gledanost u širem obimu. No, tu je i klub koji je centralno mjesto okupljanja budućih umjetnika.

- Renoviranje i dolazak novih ljudi u klub promijenili su generalni ambijent pa je od ključne važnosti da se dobre stvari događaju u dobrom ambijentu. Studenti su se vratili u klub, nastavnici i, što je možda i najvažnije, i ljudi sa strane. Tako da sada na jednom mjestu imamo mentore, autore i publiku. To je odlično. Svaka predstava, projekcija i koncert su puni. To je budućnost Akademije i dobro je što se to vratilo - smatra Žalica.

Osim što je prosvjetni radnik, često se osvrne i na društvene prilike u našoj zemlji. Iako se malo finansijskih sredstava ulaže u umjetnost, umjetnički bh. proizvodi ipak su zapaženi u regiji i svijetu.

Odlične stvari

- Kreativnost, kao i ljubav, ne možete kupiti. Sredstva olakšavaju realizaciju talenta, ali ne stvaraju talente. Komotnije je i ugodnije, lakše provesti ideju u okruženju koje to može podržati logistički i finansijski. Ipak, to ne znači da će rezultat biti bolji od onoga što se stvorilo u sirotinji. Mi predugo živimo u sirotinji tako da smo se navikli, kao da je to normalno stanje. U ratu, u krajnjem jadu i strahu, imali smo fantastične kreativne rezultate. Bizarno je reći, ali osjećali smo se zadovoljno. Zato što smo se opirali nepravdi i zlu. Sada živimo u neprihvatljivoj nelogičnosti i bezobrazluku politike, čiji su rezultat sirotinja, očaj i strah, tako da opet imamo snažne razloge da se opiremo. Nažalost, to je ogroman kreativni potencijal, kojeg se ne možemo riješiti ni u ratu ni u miru - smatra Žalica.

Dodaje da su oni najodgovorniji za život u državi, uspjeli kreirati dovoljno užasnu atmosferu za stvaranje vrhunske umjetnosti, poput "Gernike".

- Paradoksalno je, ali takvu situaciju smo imali u toku opsade grada. Danas smo pod nekom drugačijom, ali također vrlo brutalnom vrstom opsade koju vrše političari - kaže Žalica.

Prema njegovim riječima, uvijek smo uživali i bili vrlo ponosni na život ovdje te da smo iz tog iskustva stvarali odlične stvari, ne samo na polju filma. Ističe da je ovdje bila razvijena snažna i inovativna industrija, pravilo se svašta, od automobila do hrane.

- Mi imamo iskustvo velikih ostvarenja, mi nismo neko ko nikada nije uradio ništa pa mu je sada i hrom korak veliki. Samo ovaj grad je pravio stvri koje su se izvozile u cijeli svijet, dd Sovjetskg saveza do Sjedinjenih Američkih Država. Pravili smo mjenjače za Mercedes, oranizirali Olimpijadu, iznjedrili svjetske i evropske šampione, napravili fantastične muzičke i filmske uspjehe. Mi smo svijet koji je navikao da bude kreativan i uspješan. I sada naprosto ne mogu vjerovati da nam to sada ne dozvoljavaju. Kao razlog se pojavljuje arhaični kleroetnički koncept straha od drugačijeg, "ugroženost". To je toliko zastario koncept da ne bi trebalo da utječe na normalan život, a utječe, jer je sredstvo koje je tako lako zloupotrijebiti i stvoriti strah i nepovjerenje. 

A strah i nepovjerenje su ambijent u kom nema napretka. I onda je lako lagati. A nas stalno lažu. Naprosto, Srbin neće biti manje Srbin ako država funkcionira, kao ni što Bošnjak neće biti više Bošnjak u istom slučaju. Jedina posljedica države kojoj se dozvoli da funkcionira je bolji i lakši život pojedinca, a to je, valjda, nešto što našim liderima nije u interesu - govori Žalica.

Osvrćući se na političku scenu u našoj zemlji, reditelj navodi da je paradoksalno i tužno što je predratni, rigidan, jednopartijski sistem osiguravao kvalitetniji, pa i slobodniji život u svakom smislu od današnje višepartijske demokratije.  

Moli i kumi

- Zašto je to tako? Ja sam uvjeren da je sve u odgovornosti. Sam model ne nudi blagostanje. Demokratija je samo strana riječ ukoliko iza nje, kao fundus, ne stoje odgovornost, požrtvovanost i ljudski kvaliteti  lidera. Naši lideri ne pokazuju ove osobine. Vrlo su arogantni, sebični. Nije problem što žele da dobro žive, to je normalno, čak poželjno. Ali, nije normalno da su gramzivi, da je njihov dobar život na račun i preko leđa naroda. Obagatiti se od politike vrlo je sumnjiva stvar, u policijsko-pravnom smislu. Kod nas je paradigma. Evo, jedna, nažalost, mala stvar: Čuo sam da jedan savjetnik zamjenika predsjednika Federacije, od obrazovanja, ima srednju školu. Ne tvrdim da školska sprema nužno znači kvalitet i potencijal, može taj srednjoškolac biti i bolji, i pametniji, i vještiji od nekog doktora nauka. 

No, te potencijale on treba da dokazuje kroz vlastiti rizik i ulaganja u privatnom sektoru. Javni novac je javna odgovornost i mora postojati jasan, neumoljiv kriterij koji je pozitivistički izražen minimum za obavljanje neke funkcije. U slučaju savjetnika predsjednika, mislim da je to najmanje magistar. 

Kaže da ga ne bi čudilo da je zakonski moguće biti taj savjetnik i s osnovnom školom. 

- Ne bi me čudilo ni da neki predsjednik razmišlja: "Šta vas briga ko mene savjetuje!" Ali, to nije dobro, ne ulijeva povjerenje, promovira nekvalitet i generira bahatost. Konkretno, nas na Akademiji veoma vrijeđa ovakav odnos prema javnom novcu i radnim mjestima. Akademija godinama dokazuje, moli i kumi, bez pretjerivanja, da zaposlimo pet ljudi. Mlade asistente i profesore, internacionalno dokazane ljude, sa školom, zvanjima, nagradama i radnim iskustvom. Kada vidimo kako se, s kojom lakoćom, prema kojim kriterijima i u kom broju ljudi zapošljavaju u političkoj “logistici”, a svakog dana na svojoj koži osjetimo koje i kakve rezutate je ta politika ostvarila, naravno da se osjećamo prevareno. Jer, mi rezultate imamo i na njih smo ponosni. Ne znam jesu li oni - kaže Žalica.

Kako smo bili mladi, lijepi

Slobodno vrijeme reditelj voli da provodi u društvu sa prijateljima iz gimnazije.

- Privatno se družim s ljudima s kojima sam provodio mladost. To mi je vrlo prijatno. Nekako je prirodno, iskreno i uvijek imamo tema za priču - kako smo bili mladi, lijepi i to. Dobra stvar - kaže Žalica.

Više discipliniran prema sebi

Kaže da bi volio da je više discipliniran kada je u pitanju bavljenje sportom i fizičkom aktivnošću.

- Neko vrijeme sam bio vrlo redovan, aktivno sam vježbao i odlično sam se osjećao. Već duže vrijeme nije tako. Prijatelj u teretani rekao mi je fantastičnu stvar: "Dva sata u teretani su najegostičniji poklon koji sebi možete priuštiti." To je vrijeme koje posvetite samo sebi, a da pri tome nikome ne smetate i nikoga ne opterećujete. Tako da bih volio da sam više discipliniran prema sebi.