U okviru Festivala "Dani Jurislava Korenića", koji se od 25. maja do 3. juna održava u Kamernom teatru 55 u Sarajevu, promovirana je knjiga "Teslina frekvencija mira" autorice Natalije Princi.
Intenzivna novela na veoma neobičan način pripovijeda o tri posljednja dana u životu Nikole Tesle. Autorica knjigom prenosi poruku mira i podsjeća nas na fascinantne ljudske i kosmičke veličine, kakav je bio Tesla, a kojeg se danas ne prisjećamo dovoljno.
Otkrila nam je da u završnom činu romana posthumno ispunjava želju Tesli i njegov dječački san da poleti, i to kao čovjeku koji je cijelog života mislio na dobrobit čovječanstva, a ne na vlastite interese.
Ludilo i plač
Kako ste počeli da se zanimate za život i djelo Nikole Tesle?
- Bilo je dovoljno jedno kratko istraživanje da me potpuno obuzme. Samo pisanje nije trajalo dugo, svega šest mjeseci. Povela sam se za njegovom autobiografijom i nisam željela pročitati ništa što su drugi o njemu pisali. Tesla je smatrao da je 60 stranica autobiografije sasvim dovoljno da opiše sebe i zaista je nevjerovatno da jedan takav um nije bio pretenciozan. Posthumno sam ga željela demantirati i napisati nešto o njemu.
U pisanju ste imali različite faze. Šta Vam je u cijelom procesu nastanka knjige bilo najzanimljivije?
- Napravila sam toliko zanimljivih susreta i shvatila da me u 21. stoljeću može angažirati jedna takva energija. Bilo je faza ludila i plača, jer se rastužim kada vidim šta su mu napravili. Mi imamo sjećanje na Teslu i apartman hotela "New Yorker" u Njujorku u kojem je proveo posljednjih deset godina. To znamo iz jednog filma, a u kojem je sve predstavljeno mnogo bolje i drugačije. Kada dođete tamo, vidite skromnu sobicu u kojoj je skončao čovjek koji je stvorio toliko toga. U posjeti sam bila 2013., kada se navršilo 70 godina od njegove smrti. Organizacija "Tesla Society" iz Filadelfije odlučila je napraviti omaž Tesli i pozvati ljude različitih profila koje je on inspirirao. Tada je neko ostavio buket od 70 ruža ispred njegove sobe, što je, zaista, divan gest.
Ispunjenje želje
Kako gledate na to što se takvi genijalci u našem društvu marginaliziraju?
- Ima jedan divan citat: "Za imati vrhunske izvođače moraš prvo imati vrhunsku publiku." Mi nismo ta publika. Kod nas nema publike za Teslu, jer mi ne cijenimo čovjeka koji je u rangu Leonarda da Vinčija (Vinci). Mi razmišljamo trebamo li se uopće ponositi njime i takve generacije odgajamo.
Postoje li danas uopće takve žrtve, poput Tesle, koji je interese čovječanstva stavio ispred vlastitih?
- Posljednji čin se zatvara s njim kao dječakom. Imao je veliku želju, još kao dijete, da se popne na pojatu (štala). U tom posljednjem činu ispunjavam mu želju. On dolazi u Smiljan kao dijete, zatvara životni krug i ne zna više ni ko je Tesla. Ostaje mu samo jedna želja, da poleti i to mu Bog omogući. Na kraju ga, zapravo, usrećujemo i ispunjavamo mu ličnu želju, kao nesebičnom čovjeku koji se žrtvovao za dobrobit svih nas.
U pripremi je i predstava koja će biti napravljena prema Vašoj knjizi. Koga vidite u ulozi Nikole Tesle?
- Ako iko može odglumiti Teslu, može Emir Hadžihafizbegović. On je veoma kompleksan i jedan od umno najsloženijih ljudi koje sam upoznala. Mi prikazujemo jedan segment Tesle, uzimamo ta posljednja tri dana njegovog života i dajemo akcent na poruku mira. U knjizi ćete vidjeti da Tesla upoznaje djelatnike ministarstva mira, ali samo zato što je već umro. Mi moramo početi raditi na miru i tome davati pažnju.
Tesla je znao odakle stižu njegovi inputi
Šta ste nakon istraživanja saznali o Teslinoj inspiraciji i šta je njemu bilo važno?
- Veza s Bogom. Teslinu vezu s Bogom osjetila sam u svakoj pori njegovog stvaranja. To pronalazite kod njega i kod Mikelanđela (Michelangelo). Svaki umjetnik zna da si bez inspiracije niko i ništa, a on je znao odakle mu dolaze inputi i nije bio sebičan. Postoji jedan divan citat koji kaže: "Malo vjere te odvede u ateizam, a puno vjere te vrati Bogu", to je neko isto rekao.
