Bh. reditelj i producent za "Dnevni avaz"

Ademir Kenović: ŽABA je naš najznačajniji film nastao poslije rata

E. BAKIĆ
10.08.2017 23:30

Foto: Kenović: Film se doima nevažan u odnosu na sile koje vladaju svijetom ( E. Hadžihasić)

Igrani film „Žaba“, reditelja Elmira Jukića, svjetsku premijeru imat će 14. avgusta u Otvorenom kinu „Metalac“ u okviru Sarajevo Film Festivala (SFF). 

Producent ostvarenja Ademir Kenović (67) u intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio je o važnosti filma, ekipi koja je profesionalno odradila svoj posao, te o tome koliko je teško i zahtjevno pozorišnu predstavu prenijeti na filmsko platno.

Kenović nam je ovom prilikom otkrio da mu je posebno drago to što će „Žaba“ svoje prvo prikazivanje imati pred sarajevskom publikom, što je dobar početak, kako kaže, za tako značajnu priču.

- Ponosni smo što će 14. avgusta u “Metalcu” biti velika svjetska premijera „Žabe“. Novi film iz „Refresh“ produkcije će igrati pred oko tri i po hiljade ljudi, i to je upravo ono što smo željeli – govori nam bh. reditelj i producent „Refresha“.

Najteži izazov

Film je rađen u koprodukciji sa Srbijom, Makedonijom, Hrvatskom i Slovenijom, a glumačku ekipu čine veliki profesionalci.

- Na početku bih istakao Emira Hadžihafizbegovića, koji je vrhunski glumac i već se dokazao u masi filmova. Ovo mu je do sada daleko najjača uloga u karijeri. Imao je privilegiju da radi s vrhunskim kolegama poput Aleksandra Seksana, Mirsada Tuke, Moamera Kasumovića, koji su, također, napravili svoje najsnažnije uloge. Sve ovo je vrlo značajno za film. Osim dobrih i originalnih glumaca, nama svima je vrlo značajno i to što je Elmir Jukić svoj prvi film napravio u ovom momentu, a da je tako snažan. „Žaba“ je, vjerovatno, naša najznačajnija filmska drama napravljena poslije rata. Sretan sam što nam film na neki način otvara pogled u budućnost koja je optimistična. Za temu koja se bavi traumama poslijeratnog sistema danas prisutnog u cijelom svijetu može imati neophodne efekte koji mogu doprinijeti ozdravljenju.

Je li bilo teško tako uspješnu predstavu pretvoriti u film?

- Za nas je svaki film izazov, a ovaj nam je bio najteži, zato što smo iz nečega što je već uspješno, izuzetno popularnu pozorišnu predstavu pisca Dubravka Mihanovoća, trebali transponirati u drugi medij, film, i napraviti ga još uspješnijim. Očekujemo da će reakcije u „Metalcu“, ali i drugim mjestima u svijetu sve ovo potvrditi. SFF nam je prirodno polazište.

Dobra stvar

Hoće li naša kinematografija uskoro iznjedriti nova ostvarenja.

- Da, vrlo brzo ćemo napraviti film Srđana Vuletića „Gym“ (Teretana) i već smo u pretpripremama, a u ovaj novi Srđanov film polažemo velike nade. Također, pripremili smo film s Emirom Kapetanovićem koji se zove „Legenda“, a traje 40 minuta. Film je dio jednog omnibusa koji će se napraviti od filmova Nevena Samardžića i Saše Peševskog koji su već završeni. To je priča o tri ličnosti različite dobi, gospođa starija, mladić koji ima 28 godina i jedan mladi dječak od 11 godina. Srđanov film je priča o sadašnjem trenutku i komentar na ono što nam se dešavalo nekoliko decenija, o agresivnoj manjini koja nadvlada ili želi da nadvlada tihu većinu, ispričanu na duhovit, Srđanu specifičan način.

Je li priča ključni faktor za dobar film?

- Priča mora biti dobra, nova, svježa, drugačija i mora biti na neki način istinita da bismo joj vjerovali kada govorimo o logici filma. Osim priče, važni su i oni koji je stvaraju, reditelj, glumci, montažer i ostali autori. Ipak, glavna je strast da se kontinuirano rade filmovi. To znači strast koja nas vuče da napravimo dobra ostvarenja. Kod nas, očigledno, to postoji jer i u ovakvom siromaštvu ljudi se uspiju izboriti da naprave proizvode koji su vrlo skupi. Nažalost, naš je posao vrlo skup. Uspijemo ih napraviti zato što su relevantni, značajni i zato što se moraju praviti, jer imaju odgovore na one stvari koje mi ne znamo kako bismo ih objasnili.

Utječe li film na naše društvo?

- Moglo bi se na to pitanje odgovoriti dvojako. S jedne strane, film se doima kao potpuno nevažan u odnosu na mnogo snažnije sile koje vladaju svijetom. Od internacionalnih moćnih sila do ovih lokalnih vladara koji kod nas postoje, preko sistema koji je pogrešan. Teško da se film izdvoji za neku značajniju ulogu među svim ovim, ali na neki apstraktan, poseban način mnoge ideje, misije, stvari koje ljudi moraju shvatiti najlakše se shvate putem filma, zapravo tog apstraktnog. Film uradi ono što treba da uradi, normalno ne u vrijeme ili na brzinu koju bismo mi voljeli, ali uradi svoj dio potrebnog posla. Film, naravno, uradi i drugo, prezentira ambijent u kojem je napravljen na najtačniji način i tako omogući komunikaciju sa svim drugima na svijetu, bržu, kvalitetniju i korisniju komunikaciju. Film je daleko najbolji ambasador zemlje u kojoj je napravljen i što prije ljudi koji vode zemlju konkretno podrže ozbiljniju podršku stvaranju filmova, to će zemlja brže izaći iz položaja u kojem se nalazi.

Prijatno je imati unuke

Možemo li očekivati uskoro film u Vašoj režiji?

- Dugo vremena sam odgovarao na to pitanje u smislu da se sada bavim stvaranjem unuka, koji su producirani filmovi recimo. Reditelji filmove doživljavaju kao svoju djecu, a producenti kao svoje unuke, a imati unuke je vrlo prijatno. U posljednje vrijeme nekoliko mi se priča nameće konstantno, kao nešto što ću potencijalno režirati. To su potpuno različite priče jedna od druge, što i mene iznenađuje. Moglo bi se desiti u skorije vrijeme da ne napravim jedan, nego više filmova.

„Hoću kući“ i „Čistoća“

- Osim „Žabe“, imamo čast najaviti još dvije naše premijere na SFF-u, a to su dokumentarni film „Hoću kući“ i kratki film „Čistoća“ Nevena Samardžića, kojim je diplomirao, a on je i dio takmičarskog programa. Presretni smo što imamo priliku na ovom festivalu prikazati ova ostvarenja – poručuje Kenović.

NA VRH