Foto: Arnerić: Voljela bih da “Kabare Basara“ izvedemo u Sarajevu

EKSKLUZIV

Velika glumica Neda Arnerić iz Beograda za „Dnevni avaz“: Umrijet ću željna ljubavi

Razgovarala: Edina BAKIĆ
18.01.2018 20:51
A
A
A

Svaki angažman Nede Arnerić (65), jedne od najvećih glumica na ovim prostorima, privlači veliku pažnju javnosti. Regionalnu kinematografiju obilježila je značajnim i sjajnim ulogama - od prve u „Snu", preko „Ko to tamo peva", „Užičke republike", „Varljivog leta", pa sve do rola u novijoj produkciji. Neda je prepoznatljiva i na pozorišnim daskama, pa je neke predstave odigrala i više od 200 puta.  

Kada smo je pozvali, kazala nam je da je prije nekoliko dana iz Austrije došla u Beograd zbog priprema predstave „Kabare Basara“ u režiji Irfana Mensura.

Crni humor

U ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ Neda se prisjetila i snimanja kultnog filma „Ko to tamo peva“, saradnje s kolegama, uloga koje su obilježile njenu karijeru te je prokomentirala trenutno društveno stanje.

- Iako vrijeme uglavnom provodim u Austriji, gdje se moj suprug nalazi na liječenju, ovih dana sam u Beogradu. „Kabare Basara“ će biti duhovit i tužan osvrt na našu priču koju živimo. Vrlo je sofisticiran tekst i nije ono prst u oko, već tekst Svetislava Basare kako samo on umije i zna da piše. Igraju Irfan Mensur, Boda Ninković i ja. Mnogo se radujem premijeri koja bi se trebala desiti 27. januara u Pozorištu Slavija. Nadam se da ćemo doći i u Sarajevo s predstavom. Jako bih voljela – govori nam Arnerić.

Uglavnom ste angažirani u pozorištu?

- Da. Igram stare predstave, a povodom toga i boravim u Beogradu.

Film Slobodana Šijana iz 1980. „Ko to tamo peva“ definitivno je obilježio Vašu profesionalnu biografiju.

- To mi je možda jedno od najljepših snimanja u životu, mogu slobodno reći i najljepše, iako je bilo teško i naporno. Bila je takva ekipa glumaca koja se samo poželjeti može i to je vrlo važno kada se radi. Bitno je da se ljudi međusobno vole, podržavaju i da razumiju jedni druge. Mi smo privatno bili ekipa, kao i ona u autobusu. Tu je bilo mnogo meni dragih ljudi, koji su mi bili drugari i prijatelji, ali ipak najviše sam se vezala za Batu Stojkovića. S njim sam igrala i „Profesionalca“, s kojim smo puno putovali. Mnogo mi nedostaje, njegov crni humor i prevelika ljubav mi nedostaju. Ja sam osoba koja je željna ljubavi i umrijet ću željna te emocije. Jednostavno mislim da je to najveća stvar na svijetu. Ljubav i prijatelji su ono što me drži.

Primjećujem da projekte vezujete za ljude. S kim Vam je saradnja ostala u posebnom sjećanju?

- Imate pravo. Svakako pamtim filmove koje sam snimala s Lordanom Zafranovićem, zato što je to čovjek koji je nevjerovatno posvećen filmu i za njega ništa drugo na planeti ne postoji osim toga. Veliki je reditelj i onda je uživanje raditi s nekim ko zna šta želi i kuda da vas vodi. Pamtim i ona ostvarenja s početka karijere, kada nisam bila svjesna šta radim i nisam znala da sam dio velike trilogije „San“ Puriše Đorđevića. A to mi je ostalo u sjećanju zato što su svi oko mene bili dosta stariji i svjesniji posla, a ja sam se igrala svojom ulogom, što mu je, očigledno, odgovaralo.

Glumili ste s Ljubišom Samardžićem, Draganom Nikoliće, Milenom Dravić...

- To su ljudi koje sam zavoljela jednom i voljet ću ih do kraja svog života. Kad mi je god teško, sjetim ih se i sretna sam što sam ih uopće imala u životu. Mnogi ljudi kroz život ostanu bez prijatelja, ali onih pravih, pa to shvatimo tek kada odu. Inače mislim da bi nam recept da se više okrenemo jedni drugima olakšao mnoge stvari u životu.

Privatni problemi

A zanima li Vas šta se dešava oko nas?

- Pokušavam da se isključim, zato što imam porodičnih i privatnih problema kojima želim da se posvetim. Svoje privatne probleme možda i mogu riješiti, ali naše generalne, ustvari opće ne mogu. Pokušala sam devedesetih i nije uspjelo i sada prepuštam da mlađi mijenjaju svijet. Nešto mora da se promijeni, jer ovako ne može više. Opet, s druge strane, nisam optimistična i ne očekujem uskoro bolje stanje.

A mijenjaju li se ljudi kako vrijeme prolazi?

- Ne osjećam baš to. Mislim da se ne mijenjaju, nego su takvi kakve ih napravi majka priroda, s tim da ljudi kroz život mogu da se koriguju i ne ponavljaju iste greške, ali u suštini karakter ostaje isti, onakav kakav je bio s pet-šest godina.

Znanje je važno

Govorite nekoliko jezika. Koliko Vam je to kroz karijeru pomoglo? 

- Ne samo kroz karijeru nego kroz cijeli život znanje mi pomaže, jer se svuda osjećam sigurno i samouvjereno. Preporučila bih mladima da uče što više jezika da bi se u svijetu osjećali isto kao kod kuće.

Reklama „rekla–kazala“

- Predstavu „Igra parova“ igram 12 godina i to je veliko zadovoljstvo zato što znate da publika dolazi zbog toga što im se predstava sviđa i nema više nikakve reklame za takve komade. Najbolja reklama je „rekla–kazala“ i tako punimo pozorišta. Zato vjerujem da prave vrijednosti i prave stvari u životu traju bez obzira na okolnosti – poručuje Arnerić.


Više o:

Neda Arnerić