Sjajni glumac Izudin Bajrović (55), s predstavom „Sve se nekako preživi osim smrti“, nedavno je gostovao na Teatar festu „Petar Kočić“ u Banjoj Luci. Prije toga snimao je studentski film „Kontrapunkt“ u Sarajevu.  

Prvak drame Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS), u intervjuu za „Dnevni avaz“, govorio je o kraju sezone u pozorišnoj kući gdje je vršilac dužnosti umjetničkog direktora Drame, novim projektima, a otkrio nam je kako se osjećao na setu sa sinom Dinom.

Tekuću godinu, kada je njegova karijera u pitanju, obilježila je, ističe, uloga Kralja Lira u istoimenoj drami, koja je premijerno izvedena u NPS-u. Razgovarali smo i o društvenoj situaciji, odlasku mladih, ulogama...

Posljednji atom

- Sve u svemu, mislim da možemo, prije svega publika pa onda i mi, biti zadovoljni onim što smo priredili. Planiramo raditi komad o Gazi Husrev-begu, a o tome ćemo više kada počne sezona. Lijepo je i to da su sezonu na izmaku obilježila tri nova naslova -„Kralj Lir“, „Fistik“, i prije nekoliko dana upriličena je premijera „Feničanki“ – govori Bajrović.

 Je li teško opravdati ulogu prvaka drame NPS-a? 

- Prvak drame znači biti prepoznat. Da biste to postigli, morate uložiti dugogodišnji i naporan rad, ali to zvanje prvaka vam ne daje zapravo da budete iznad, nego, naprotiv, da budete apsolutno neko ko daje primjer predanosti. Ta predanost podrazumijeva vrijednost kuće u kojoj radite i davanje posljednjeg atoma snage da biste doprinijeli nečemu dobrom. To je za mene, prije svega, odgovornost. Mislim da titula prvaka ne daje nikom pravo da bude iznad drugog.

Kakve su bile godine iza Vas kada je gluma u pitanju?

- Bilo je svakakvih godina, mnogo teških. Bilo je veoma mnogo nezadovoljstva, ali opet, čovjek se mijenja kroz život i vremenom mu postaje važno da se nametne i bude prepoznat. Mnogo je nezadovoljniji ukoliko ga neke stvari mimoilaze, a on misli da su trebale doći što prije. Opet, sve dođe onda kada treba. U principu, bilo je svega u mom životu, najgoreg, najtežeg, ali i onog mnogo lijepog. Takav je život inače, i svi mi imamo dan, noć, kišu, sunce...

Kratka scena

Rijetko o tome pričate, ali i sin Dino je krenuo Vašim stopama.

- Istina. U Sarajevu se nedavno snimao francusko-kanadski film radnog naziva „Sympathy for the Devil“. To je ratna priča o francuskim novinarima, koji su u tom periodu boravili u bh. prijestonici. Tako u jednoj sceni moj Dino i ja smo se sreli, iako je kratka scena, vrlo mi je drago zbog toga. Ne smijem govoriti o tome, ali ovom prilikom moram dati nagovještaj da bi uskoro trebali zajedno biti u kadru, i to ćemo malo više sarađivati. Radi se o bh. ostvarenju. Kada dođe vrijeme, otkrit ćemo više detalja.

Ponosni ste otac.

- Vrlo sam sretan zbog njega, i nadam se da će uskoro osjetiti šta znači biti u tom poslu, i da ću ja imati sreću da budem njegov partner, što češće. Student je treće godine glume na Akademiji i polako počinje osjećati da taj poziv nije nikakva bajka. Zapravo shvata da je to stresan, delikatan i težak posao. Ne mogu mu biti podrška, na meni je samo da mu kažem: „Sine radi, jer samo se rad isplati.“ Morat će naučiti da se sam bori kroz život, i da svojim radom, ustvari trudom, zasluži i dobije dobro. Naravno, ima moju podršku, onu očinsku. Ona tu počinje i završava, jer u profesionalnom smislu sve mora sam napraviti.

Pratite li društvenu situaciju u našoj zemlji?

- Društvena situacija nam je takva da nas prati u stopu i ne da nam da se odmaknemo. Pritisak kojem smo svi generalno izloženi ne jenjava, pa smo mi na neki način robovi. Sve i da neću da to stanje pratim, moram. Konkretno, bh. društvena situacija stvara užasan pritisak na pojedince, na svakom pedlju naše domovine. To je pritisak koji je nametnut od onih koji nas zloupotrebljavaju decenijama, a njihov ostanak je zapravo vezan za taj pritisak. Njih ne interesira što mladi odlaze, što su nam gradovi prazni, svi bježe... Najvažnije im je imati vlast i narod držati u strahu od onog drugog naroda. Kad slušamo vođe, pomislimo da nigdje ne smijemo mrdnuti dalje iz svog tora. Ipak, mislim da su te retrogradne snage koje nas vuku nazad i ne daju nam naprijed na izdisaju. Vjerujem da vrijeme otvaranja vrlo brzo dolazi, a da će oni završiti tamo gdje im je mjesto.

Želim da me ne napusti želja za glumom

Imate li neostvarenih želja?

- U glumi zaista nemam. Ali, jedino što bih želio je to da me, dok sam relativno zdrav i u snazi, ne napusti želja i energija za poslom. Nekako bih volio da svoj radni vijek privedem kraju aktivno se baveći profesijom koju volim.

Oko nas je neizvjesnost

- Nedavno sam u Hrvatskoj završio snimanje serije, a najesen slijedi rad na jednom bh. filmu. Uvijek se posebno radujem našim projektima, jer smo uvijek na tom nekom repu događanja u našem regionu. Opet, kod nas je sve toliko neizvjesno da se vrlo lako može sve promijeniti ili propasti. Sve dok se stvari ne počnu dešavati, ne možemo biti sigurni – kaže Bajrović.