Mada je 50 godina rada i sjajnih glumačkih kreacija iza njega, Zijah A. Sokolović (68) se ne predaje. Putuje, radi i donosi osmijeh na lice gdje god da ima predstavu. U novembru 1968. u Malom pozorištu Sarajevo odigrao je prvu profesionalnu predstavu. Tokom cijele ove sedmice jubilej će obilježavati u Sarajevu, Travniku, Mostaru...

- Nekako ću pokušati, prije svega zbog sebe, zbog pozorišta i zbog ljudi koji će doći da obilježe taj trenutak, da svih tih sedam dana budem veoma aktivan – govori nam Sokolović.

Tek sam počeo

 Kada pogledate unazad, biste li nešto promijenili?

- Definitivno ništa ne bih mijenjao. Jedino bih bio, možda, veseliji i pristajao na to da činim malo više grešaka u životu. A čovjek ne može da se umori, pa tek sam počeo sa životom.

 Živite u Beču, ali često gostujete u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu. Gdje se osjećate kao kod kuće?

- Beč je mjesto gdje sam najviše vremena proveo, gdje se osjećam najsigurnije. To je jedno od najljepših mjesta na svijetu, u kojem se čovjek može sakriti i u kojem može postati vladar određene vrste iluzija koje se mijenjaju od predstave do predstave. U Sarajevu se, opet, osjećam najrahatnije i svako malo dođem. Ljepota tog nekog osjećaja, vremena i prostora, ta brda oko Sarajeva, koja ga čine posebnim i neobičnim, grad koji ima dosta mostova koja vežu ljude i čine ga i po tom sasvim posebnim i neobičnim u tom dijelu svijeta.

Žalite li za vremenima nekadašnje Jugoslavije?

- Nostalgija je nešto što je primarno u čovjeku i bez nje se ne može živjeti. Neka ostane nostalgija, a nešto što se dogodilo samo po sebi i vremenu neka ide svojim tokom.

 Kako na Sarajevo gledate iz perspektive Beča?

- Meni u mom Sarajevu ništa ne smeta. Svaki grad na svijetu se mijenja tokom historije, a koja određuje na ovaj ili onaj način civilizacijske postupke koji se događaju na tim prostorima. A ne da se ljutim zbog promjena, jer to je već luksuz.

 Pratite li filmska, dramska i pozorišna dešavanja u BiH?

- Predstava „Džem od malina“ je jedna od najljepših koja je napravljena u Evropi. To je baš nešto što me fascinira.

 Infantilni odnos

Gledajući Vas na bini, stječe se utisak da ste Vi, ustvari, još jedno veliko dijete?

- Kad govorimo s aspekta djeteta koje raste i kad ima tu potrebu za igrom kao načinom izražavanja svojih mišljenja i osjećanja, imamo taj neki infantilni odnos da posmatramo odrasle ljude kao djecu. Ja sam, jednostavno, u sebi zadržao odnos do pozorišta i pozorišnog načina razmišljanja, da bih zadržao malo taj odnos koji se mnogima čini da je infantilan.

Nemojte da s Kusturicom kvarimo intervju

 O Emiru Kusturici?

- Nemojte, molim vas, mislim da smo do sada veoma lijepo pričali, i ne bismo trebali kvariti ovaj intervju.

Glumac je...

Neodvojivo od imena Zijaha A. Sokolovića je njegova monodrama “Glumac… je glumac… je glumac”. Nastala je u Sarajevu davne 1978. godine “kao buntovni čin” o razumijevanju glumca i znatiželjno istraživanje granica pozorišne umjetnosti. “I obračun sa kritičarima: ko je vladar pozorišne iluzije.” Predstava se bliži 2.000. izvođenju.

Za 50 godina glumačkog života Zijah A. Sokolović je dobio 76 nagrada