Jedna od najvećih glumačkih zvijezda na našim prostorima je zasigurno Bogdan Diklić (65). Neki će za njega reći da je pravi čudak, dok drugi tvrde da je biti u Diklićevom društvu velika privilegija.
Pojavljuje se u projektima samo onda kada misli da scenarij zaslužuje njegovo prisustvo, a ostvarenje „Južni vetar“ Miloša Avramovića na prvu ga je osvojilo. Nedavno je ovaj film premijerno prikazan i pred sarajevskom publikom, ali zbog brojnih obaveza Diklić se nije pojavio u bh. prijestonici.
Druga strana
U želji da saznamo je li zadovoljan reakcijama kritike i publike, ali i da čujemo hoće li se u skorije vrijeme pojaviti u još nekom projektu, pozvali smo ovog glumca u Beograd. Kako to inače biva, Diklić je negodovao, ističući da ne daje intervjue i da nema više šta reći. U nastavku smo ga uvjerili da itekako imamo o čemu pričati, jer je lista njegovih sjajnih uloga, zaista, poduga. Glumio je u filmovima „Maratonci trče počasni krug“, „Majstori, majstori“, „Nacionalna klasa“, „Gori vatra“... Iskoristili smo vrijeme koje nam je posvetio da ga pitamo i ima li danas zdravstvenih problema, s obzirom na to da je 2009. godine imao srčani udar.
- Ma, kome sam ja više zanimljiv, šta radim, šta snimam... Šta sam imao reći, rekao sam do sada svojim ulogama. Sto puta sam rekao: „Ne dajem intervju“, a vi opet - strogim pristupom s druge strane počeo je Diklić ekskluzivni razgovor za „Dnevni avaz“.
Ali, ipak, razgovor je krenuo.
S obzirom na to da snimate i radite, znači li to da ste i dobrog zdravstvenog stanja?
- Dobro sam. Na meni je bilo samo da se restartujem i krenem dalje. Bogu hvala, nije loše, a da može bolje, naravno da može.
Kažete da sam Vas nazvala u vrijeme pauze.
- Da. Pripremam novu predstavu, drama „Ujka Vanja“ Antona Pavloviča Čehova u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a režiju potpisuje Egon Savin. Igram Serebrjakova zeta ujke Vanje, kojeg on baš i ne voli. U pitanju je grupa likova koji se sreću u jednom određenom periodu, a Čehov kroz priču opisuje osnovna osjećanja, osjećanja običnih ljudi, koja ne stvaraju sukobe. Zajedničko za sve likove je kompleks promašenosti.
Nedavno je u Sarajevu prikazan „Južni vetar“. Zašto se Vi niste pojavili na premijeri?
- Nisam dolazio u Sarajevo jer nisam bio obaviješten o tačnom datumu prikazivanja „Južnog vetra“. Inače, da su me zvali, ne bih mogao doći, jer imam svaki dan probe. A da mi je žao što nisam došao, žao je, moram priznati.
Ovo ostvarenje s jedne strane govori o ljudima koji su uključeni u kriminalne radnje, a s druge oslikava borbu između dobra i zla.
- Da, tu bih se složio s vama, mi živimo u borbi između dobra i zla. Moje mišljenje je da „Južni vetar“ nikako ne afirmira negativne pojave, u ovom slučaju kriminal i slično. Govorim kao gledalac, zapravo i kao učesnik. Miloš Biković je glavnog lika odigrao odlično. Kao gledalac ću sebe izdvojiti i reći da, i kada mene ne uzmemo u obzir, u ovom filmu nema uloge koju poslije projekcije gledaoci ne upamte i koja im ne ostane urezana u mislima. Stvarno se ne zna ko je od koga bolji.
Dobar scenarij
Neki od komentara su da je našem društvu bila potrebna priča koja sadrži ovu tematiku. Posebno kao poruka mlađim generacijama.
- Pa, kako da vam kažem... Ja lično ne bih apostrofirao mlađe generacije, ili možda da. Ima tu za svaku generaciju ponešto.
Znači li to da uspjeh nekom ostvarenju donose njegovi akteri?
- Ima toga, ali jedna prava istina je da nema dobrog filma bez dobrog scenarija. To mi se u mojoj bogatoj karijeri nije desilo. Igrao sam ja i u projektima koji nisu bili dobro napisani pa, vjerovatno, nisam ni ja bio dobar. To znači da sve počinje od scenarija, gdje je i sam reditelj u neku ruku scenarista.
Treba znati željeti
- Miloš Avramović je u samom startu znao, zapravo i trebao znati šta hoće, onda vjerovati u to što želi, pa je uslijedila i vrlo dobra saradnja s glumcima. Bio je u suštini vrlo fleksibilan, usvajao je naše prijedloge i izmjene... Ne zato što je morao, nego da bi i ono što je napisano bilo još bolje - ističe Dikić.
Na premijeri s kćerkom
„Južni vetar“ je dobio fantastične reakcije
- Zasluženo je „Južni vetar“ dobio najbolje reakcije. Ja sam ga gledao premijerno u Beogradu s kćerkom i oboje smo se složili da će biti vrlo gledan i poželjan kod publike. Eto, izgleda da smo bili u pravu - govori Dikić.
