TOP-INTERVJU Reditelj otvoreno za „Dnevni avaz“ o MESS-u, projektima, društvu...

Dino Mustafić: Ako se ovako nastavi, imat ćemo opet belaj

Bolje se osjećam u neuspjelom pokušaju nego raditi dosadne predstave

E.Bakić
11.04.2019 21:03

Mustafić: Selektorski posao uvijek mi je najteže iskustvo

Ovogodišnje, 59. izdanje Internacionalnog teatarskog festivala MESS bit će održano od 28. septembra do 5. oktobra, a Dino Mustafić ovaj put našao se u ulozi selektora.  

Festival će, kako je u intervjuu za „Dnevni avaz“ kazao, otvoriti predstava “Imitacija života“ mađarskog Proton teatra, koja postavlja pitanje biramo li sami naše sudbine ili su naši životi predodređeni. U predstavi likovi žive imitaciju života.

Na MESS-u će gostovati i predstave iz Italije, Francuske, Njemačke, Španije, Irske, a Mustafić nam je govorio o selekciji, značaju festivala, novim projektima, društvu...

- Bit će tu mnogo predstava koje će biti programski intrigantne, istraživačke i radikalne - govori nam Mustafić.

S obzirom na to da Vas publika najviše veže za MESS, osjećate li na neki način i posebnu odgovornost prema ovom festivalu?

- To je vrlo delikatan i odgovoran posao. Najveća frustracija je kada iz finansijskih ili tehničkih razloga ne možete dovesti predstavu koju ste željeli. Postoji cijeli svijet paralelnih bilježaka, selektorskog odabira koji nikada nije viđen, to mi je uvijek najbolnije iskustvo. A što se tiče MESS-a, moja veza s tim festivalom je višestruko neraskidiva, odrastao sam rediteljski uz ovaj festival, a potom bio na čelu tima koji ga je obnovio nakon rata i dao mu atribut internacionalni. MESS je tim, kreativna ekipa.

U subotičkom pozorištu “Deže Kostolanji” nedavno je izvedena predstava „Anđeli Babilona“ u Vašoj režiji. Kakve su bile reakcije publike? 

- Bio je vrlo topao prijem, za mene prvi rad na mađarskom jeziku, korisno i stvaralački uzbudljivo iskustvo.

Mate Matišić je svoj komad označio kao “rustikalnu travestiju”.

- Riječ je o satiričnoj alegoriji koja bez zadrške reagira na društveni kontekst te, promičući teatarski izričaj ovog žanra, i nas ismijava, izvrgava poruzi, stavlja pod lupu koja svojim povećalom detektira nepravilnosti te uporno, gotovo radikalno propituje poroke privatne i vrline javne, upirući prstom u devijantne pojave društva. To jest, u mane odabranih pojedinaca koji ga u ovome komadu personificiraju.

Svojim pozorišnim predstavama otvarate bolna pitanja.

- Preferiram otvoreno kazalište za novo i rubno, istraživačko i radikalno u propitivanju scenskog izraza. I sam se trudim riskirati, bolje se osjećam u neuspjelom pokušaju nego raditi i gledati dosadne repertoarne predstave koje gode malograđanskoj publici, ne daj Bože, da se ne uznemire ili zapitaju o bilo čemu u teatru. Teatar je prostor u kojem se može još slobodno misliti.

Je li kulturni život u BiH krenuo boljim putem?

- Ako ne budemo djelovali odmah da zakonima i inicijativama, prijedlozima i pritiskom na vlast ne promijenimo stanje u kulturi, bit će totalno uništen kulturni i socijalni kapital, kulturno-historijsko naslijeđe devastirano i napušteno, vrijednosni i profesionalni standardi degradirani. U našoj zemlji život mora biti važan, a kultura je život jednog vremena koji mora nešto iza sebe ostaviti potomstvu. Ako ovako potraje, naš generacijski potpis neće biti vidljiv.

Kakvi su Vam planovi, radite li nešto novo?

- Očekujem početak rada na romanu "Snijeg" u Narodnom pozorištu Sarajevo, dramatizaciju radi Bojana Vidosavljević, okupit ćemo, nadam se, podjelu koja će ispratiti u ovom romanu metaforu izoliranosti društva. Dakle, društva nevoljnog ili nemoćnog da iskorači iz začaranog kruga jalovog "tradicionalizma" i nasilne "modernizacije", koja ne može baš uvijek da se provodi tenkovima i nasiljem... Slijede angažmani koji se vežu za Korču i Split, uz, nadam se, neke nezavisne projekte.

Migranti, koalicije, vlast na nivou države, međusobne poruke predsjednika i glumca, gdje sve to vodi?

- Ako se ovako nastavi, imat ćemo opet belaj! Izlaz više nije u našim rukama, drugi o nama odlučuju.

 Kada će publika ponovo gledati Vaš film? 

- Zakotrljao sam priču s Viktorom Ivančićem, crnohumornu regionalnu komediju, valjda se i ostvari.

MESS je ostao dosljedan festival kritičke intonacije, korektiva društva, korifej manjinskih uvjerenja i prava, te prostor pluralizma i perspektive pogleda na svijet kroz umjetničku empatiju. Ako imate takav vrijednosni sistem festivala, onda će njegova radoznalost biti stvaralački kredo koji čuva festival. Dok umjetnički provociramo svoju sredinu, znači da smo opravdali razlog postojanja festivala - pojašnjava reditelj. 

Komentari

NA VRH