Haris Pašović direktor je evropskog umjetničkog festivala „Mittelfest“. Danis Tanović u inozemstvu snimio novi film. Goran Bregović digao pola svijeta na noge s „Tri pisma iz Sarajeva“. „Zagrljaj“ Safeta Zeca duboko dirnuo Italiju...
Nabrajajući novije uspješne priče umjetnika iz Bosne i Hercegovine, teško je barem iz daleka ne čuti nečiji, a tako dobro poznat, glas: „Šta će on...“, „Vidi mu glave...“, „Ma, on je dobar s tim i tim pa je zato dobio to i to...“ A je li to uistinu tako? Naravno da nije.
Navedeno je tek nekoliko istinski uspješnih umjetničkih priča iz naše zemlje, a ima ih, srećom, mnogo više.
Ruku na srce, većina ih u našoj zemlji nije prepoznata, a kamoli vrednovana kako treba. Svijet im se klanja, a mi pametujemo.
Naši veliki umjetnici kao da žive nekim underground ili barem paralelnim životom. Dok mase imaju PTSP zbog prekomjerne doze najobičnije i najjeftinije komercijale, ljudi koji stvaraju zaista vrijedne i dobre priče idu dalje i daju više. Od njih ćete teško čuti ružnu riječ o kolegi ili bilo kome drugom. Jer, oni se takmiče u dobru. Oni se raduju tuđim uspjesima, za svoje dobro ne truju se negativom... Oni se, jednostavno, ne bave drugima, nego sami sobom.
Takmiče se pobjedama. I to je jedna od najsnažnijih poruka koja treba doprijeti do današnjeg čovjeka. Svaki dan budimo bolji nego što smo bili prethodnog.
E, tada će nam svima biti bolje. A kada nam je dobro, tada mrena ispred očiju, koju su stvorili neznanje, kratkovidnost i zavist, nestaje. A bistrog pogleda bolje ćemo vidjeti naše sjajne umjetnike koji prave sjajne priče i tada će nam oni biti inspiracija
