Krajem 19. i početkom 20. stoljeća majkama su savjetovali da za svoje sinove biraju ružičastu boju ako žele da postanu muževni, a za djevojčice plavu boju ako žele da postanu ženstvene. ‘To je bio prilično raširen savjet.

Roza za djevojčice, plava za dječake... To nam je najčešća percepcija boja kada ih povezujemo sa spolovima.

Taj sterotip silno je želio razbiti novinar Business Insidera koji je kroz razgovor sa stručnjakom za boje, profesorom Gavinom Evansom, otkrio činjenice koje mnogima i nisu tako poznate. Plava se boja, barem u dijelovima Evrope, dugo smatrala ženskom bojom jer je te boje navodno bila haljina Djevice Marije. Ružičastu su promatrali kao muževnu varijantu crvene boje, koja se također smatrala ženskom. 

No, polovicom 20. stoljeća to se počelo mijenjati i odjednom smo pedesetih imali nekoliko reklamnih agencija koje su na sve moguće načine gurale ružičastu boju kao isključivo žensku boju. Promjena se dogodila i usvojila prilično brzo’, objasnio je Evans. 

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća majkama su savjetovali da za svoje sinove biraju ružičastu boju ako žele da postanu muževni, a za djevojčice plavu boju ako žele da postanu ženstvene. ‘To je bio prilično raširen savjet. U svojoj knjizi ‘Priča o bojama’ (‘The Story of Colour’) govori kako smo ‘bombardirani’ različitim mišljenjima, značenjima i činjenicama o bojama, ovisno o kulturi. Primjerice, ljudi s engleskog govornog područja crnu boju povezuju sa smrću, a zelenu sa zavisti. No, kao što se može vidjeti na primjeru plave i roze, to se vrlo lako može promijeniti.