Psiholozi tvrde da postoje tri velike ljubavi u životu, a svaka od njih ima vrlo određenu ulogu. 

U prvoj ljubavi sve gledamo kroz ružičaste naočale. Druga je ljubav drama iz koje izlazimo slomljenog srca. 

Pronaći ljubav u pješčaniku ili školi te provesti s njom ostatak života? Nekima je to možda lijepa romantična priča, a za neke čak i definicija prave ljubavi. Međutim, u stvarnosti je to češće iznimka, a ne pravilo. 

I to iz dobrog razloga. Psiholozi smatraju da većina ljudi treba najmanje dva puta voljeti prije nego su spremni za ljubav svog (preostalog) života. 

Prve dvije služe, ukratko rečeno, da bismo vidjele što nije ljubav. Moglo bi se i reći – da nas oslobodi iluzija, prenosi 24sata.hr. 

Tri su velike ljubavi...

1. Idealistična ljubav

Kad prvi pua nekog volimo, to odgovara predlošku, našoj (društveno uvjetovanoj) idealnoj slici ljubavi i partnerstva. 

Od "prave" veze očekujemo strast i sklad, romantiku i zaštićenost, pustolovinu i povjerenje. Imamo konkretne zahtjeve od sebe i partnera te ćemo napraviti sve što možemo kako bismo ispunile te zahtjeve. 

Međutim, potajno osjećamo neslaganje između naših snova o savršenoj ljubavi i toga što je doista moguće u stvarnosti. 

Zbog toga se nikada ne možemo opustiti i veoma nam je važno mišljenje drugih. Ako roditelji ili poznanici nešto loše kažu, počet ćemo sumnjati u vezu. 

Ako veza pukne, istovremeno ćemo imati dvostruki oproštaj: od naše prve velike ljubavi i od jednog ideala. 

Usprkos tome je većini ljudi lijepo sjećati se prve ljubavi. Naime, barem neko vrijeme smo živjele u svom snu…

2. Dramatična ljubav

Prema drugoj velikoj ljubavi postavljamo se drugačije: znamo da u vezi ništa nije savršeno – ali smo odlučne napraviti je maksimalno moguće savršenom. 

Često je druga velika ljubav puna strasti, ali i boli te drame. Ovisno o tome kakve osobnosti se susreću u vezi, sudionici pate, ili psihički, ili leti perje. 

 U ovom slučaju nas boli briga za savjete drugih i slušamo jedino svoj unutrašnji glas – doduše, tek kako bismo otkrile kako nije uvijek sveznajući… 

Kad ta veza pukne, moguće je da – osim što nam se drugi puta slomi srce – izgubimo i vjeru u ljubav. Međutim, upravo tada i zbog toga smo spremne za ljubav broj tri!

3. Zrela ljubav

Za treću veliku ljubav je tipično da dođe onda kad je najmanje očekujemo – i to s nekim za koga nikada ne bismo očekivale! Nakon što smo u prvoj i drugoj ljubavi naučile da nema princa iz snova, niti možemo nekoga pretvoriti u princa, nismo više toliko zagrižene za potragu (za nekim određenim).

 Kao što je već rečeno, često nakon drame drugog pokušaja ne vjerujemo više toliko u ljubav. Međutim, upravo to nas čini otvorenima za onog pravog. 

Za osobu koja nam pokazuje da ne mora biti savršen kako bi bio onaj pravi. Koji nam čini dobro, uz koju se osjećamo dobro i sretne smo. 

Takva ljubav najčešće preživi sve nevolje i napade, s njom ćemo preživjeti teška vremena i možemo se u potpunosti predati dobru.

Postoji li prečica? Činjenica da se treba oprostiti od idealnoga kako bismo bile sretne, tačna je u mnogim područjima života – a ne samo u ljubavi! 

Ali, usprkos tome postavlja se pitanje: mora li se to uvijek dogoditi s bolnim iskustvom? I: ne možemo li napraviti nešto kako bi se prva ljubav održala do kraja života? 

Pa, recimo to ovako: sigurno je da ćemo iz iskustva i emocionalnih doživljaja učiti intenzivnije i upečatljivije od raznih mudrosti ili genijalnih misli. 

Ali, što se tiče ova tri pokušaja u ljubavi – ko kaže da se radi isključivo o tri različita partnera?