Priprema za put u Nikoziju, glavni grad Kipra, bile su ispunjenje velikom radoznalošću, ako ništa drugo, onda zbog činjenice da ću biti u prilici uporediti današnju situaciju s onom otprije 20 godina, kada sam prvi put posjetio i ovaj otok, ali i njegovu prijestonicu.

Na aerodromu u Larnaki nas je dočekalo zaista ugodno i prilično toplo vrijeme. Grad Larnaku smo razgledali onoliko koliko nas je taksista vozio dok nismo stigli do putnog pravca prema Nikoziji, gdje je i konačno odredište našeg puta.

Srdačan susret

No, na samom početku jedan veoma prijatan i iznenađujući susret zavređuje da se posebno istakne. Uzeli smo taksi i povela se uobičajena konverzacija, pitanja je li ovo naša prva posjeta Kipru ili ne i tako pa sve do pitanja odakle smo.

Kada smo rekli da smo iz Bosne i Hercegovine, vozač taksija, Takis mu je ime, s velikim oduševljenjem obratio nam se riječima:

- Pa zar je to moguće, nakon 22 godine prvi put srećem nekog iz Bosne i Hercegovine?

Nastavio je Takis priču o svom boravku u BiH. Bio je u sastavu grčkog vojnog kontingenta tri godine u BiH i dobro upoznao, kako kaže, tu lijepu i dragu zemlju. Obišao je Sarajevo, Rajlovac, Banju Luku, Mostar, Tuzlu, Jablaničko jezero, jezero Modrac...

Radio je u logistici i često vozio prema Splitu pa je na taj način dobro upoznao i dalmatinsku obalu. Dojam je da je njegovo oduševljenje iskreno, jer je nemoguće da neko tako dobro upozna i našu zemlju, ali i shvati mentalitet ljudi, a da pri tome nije iskren i zainteresiran za sudbinu naših građana.

Mnogo je govorio i o Kipru, pa je ispričao kako Kipar ima problema s pitkom vodom, o restrikcijama koje su uzrokovane nestankom vode, o podijeljenom Kipru, što je sada na određeni način prošlost, odnosno da je to sada prilično relaksirano, kao i da očekuje da će u bliskoj budućnosti ponovo biti ujedinjeni Kipar.

U tom iznenađujućem i prijatnom razgovoru stigli smo u glavni grad. Prijatni dojmovi koje je dijelom kreirao i vozač taksija su dominirali i cijelim našim boravkom u Nikoziji.

300 sunčanih dana

Otok Kipar nalazi se u istočnom dijelu Sredozemnog mora, u neposrednoj blizini turske obale. Zahvaljujući položaju, dugo vremena bilo je raskršće između Evrope, Azije i Afrike. Tu živi približno 900.000 stanovnika.

Mogu se vidjeti ostaci drevnih civilizacija - rimske, bizantijske i venecijanske. Glavna privredna grana je turizam, zatim poljoprivreda i proizvodnja tekstila, što ne čudi s obzirom na to da na Kipru ima više od 300 sunčanih dana godišnje i navike koje su stečene prolaskom i boravkom raznih civilizacija.

Na otoku su pronađeni ostaci naselja koja su stara i do 7.000 godina. Historija je bogata i o prisustvu raznih kultura moglo bi se govoriti mnogo.

Ono što bi našim čitaocima moglo biti poznato jeste članstvo Kipra u pokretu nesvrstanih, kao i bivša država, ali i tužna činjenica o međuetničkim sukobima sredinom dvadesetog stoljeća, kada je stradalo mnogo Turaka.

U burnim političkim događajima vlast su preuzele desne radikalne organizacije, što je izazvalo pobunu turske populacije.

Bio je to povod i za neposrednu vojnu akciju turske vojske koja je zauzela više od jedne trećine otoka, ali su daljnje napredovanje spriječili Ujedinjeni narodi. Rat je zaustavljen, ali su ostale vojne jedinice i otok je podijeljen takozvanom zelenom linijom.

Zelena linija

Linija razgraničenja uspostavljena je 1974. godine, to je već spomenuta "zelena linija", simbolično nazvana po boji flomastera kojom je na karti ucrtana linija podjele.

Ta linija prolazi kroz Nikoziju i nju dijeli na dva dijela, grčki i turski dio. Luzinjani (križari) su od Nikozije napravili veličanstven grad s kraljevskom palačom i više od 50 crkava. Središnji dio grada je opkoljen s tri bedema.

Tu su još brojni muzeji, srednjovjekovne crkve i građevine. U centru grada je Trg slobode s gradskom vijećnicom, poštom i bibliotekom. Grobnica Luzinjanskih kraljeva nalazi se u bivšoj katedrali Svete Sofije, koja je sada džamija. U glavnom gradu živi više od 300 hiljada stanovnika i nalazi se u neposrednoj blizini linije podjele...

Bilo je nekoliko pokušaja ujedinjenja Kipra, čak je 2004. godine organiziran referendum koji je uspješno potvrđen u turskom dijelu Kipra, ali su ga odbacili na grčkom. Tako je u Evropsku uniju ušao samo južni dio Kipra, odnosno grčki dio.

Temeljni problem je u činjenici da se kiparski Grci osjećaju kao stanovnici Grčke i da se kiparski Turci osjećaju kao pripadnici Turske.

No, važno je istaći da su tenzije sada ipak znatno više relaksirane i da su svi stanovnici Nikozije i otoka okrenuti ka važnim ekonomskim pitanjima i izazovima koje donosi svakodnevni život.

Poznata promenada

Iako je Nikozija glavni grad, ona nema aerodrom za međunarodne letove. Takav aerodrom nalazi se u Larnaki, koja se nalazi na južnoj obali Kipra.

Između ostalog, Larnaka je poznata po palmama na gradskoj promenadi koja se proteže duž morske obale.

Konture otoka na zastavi

Zastava Kipra je jedina svjetska zastava koja ima u svom središtu konture otoka, i to u bakrenoj boji, što je normalno jer je simbol otoka bakar.

Kipar je podijeljen u šest provincija koje uključuju i teritorij pod upravom Republike Kipar i pod kontrolom Turske Republike Sjeverni Kipar. Smatra se razvijenom državom.

Postoji nekoliko teorija o nastanku imena Kipar. Jedna je da je nastalo od grčke riječi čempres, a postoji i teorija da je nastalo od drugog imena grčke boginje Afrodite Kipris. Odličan položaj otoka je umnogome doprinio bogatom kulturnom i historijskom naslijeđu kojim je Kipar veoma bogat.