Ministarka finansija iznijela krajnje diletanstko obrazloženje prijedloga zakona o igrama na sreću

Neznanjem i zloupotrebom tjera na ulicu 15.000 ljudi!

Sponzorisani tekst
05.03.2019 15:33

U pokušaju da odbrani usvajanje izmjena Zakona o igrama na sreću po hitnom postupku, ministarka finansija Republike Srpske Zora Vidović dodatno je dovela u sumnju svoju dobronamjernost, demonstrirajući elementarno nepoznavanje industrije igara na sreću i prilika u njoj, ali i osnove ekonomske nauke.

Gostujući u Dnevniku plus Radio-televizije Republike Srpske, ministarka Vidović govorila je o razlozima iz kojih se Vlada odlučila da drugačije uredi industriju igara na sreću, navodeći obezbjeđivanje više novca u budžetu i jačanje Lutrije Republike Srpske kao glavne motive za to. Izražavajući uvjerenje da će za izmjene Zakona o igrama na sreću glasati i svi poslanici u Narodnoj skupštini, „budući da niko ko želi dobro Republici Srpskoj ne može biti protiv njega“, Vidovićeva se pozvala i na pravičnost i pravednost.

Ko god je juče gledao gostovanje ministarke Vidović u nacionalnom dnevniku, bar jednam je postavio sebi pitanje: “Zar ovako priča i nastupa žena koja vodi finansije jedne zemlje?!”

Zamuckujući svaku treću riječ dok je sa papira čitala tekst koji joj je očigledno pripremio neko drugi, brkajući direktne sa indirektinim prihodima, ministarka je pokazala da se nije potrudila ni da nauči kako kompanije u ovoj industriji nisu “PRERAĐIVAĆI”, nego priredjivači igara na sreću, odnosno da se igre na sreću ne PRERAĐUJU.

Ipak, i ta sramota je manje štetna za državu i građane od onih odredbi zakona koje je ministarka sinoć onako “beskompromisno” branila.

Svaki prosječni ekonomista može da izračuna indirektne budžetske prihode i broj indirektno zaposlenih u nekoj grani industrije, čije se drastično smanjenje do kog bi došlo u slučaju usvajanja izmjene Zakona uopšte nije tretiralo. To je valjda i obaveza kada se donose zakoni – pogotovo u finansijskom sektoru. Kada se to ne uradi, onda je evidentno da se radi o lošoj namjeri. Ovim i ovakvim zakonom će se novac koji je ostajao u zemlji i koristio se za isplaćivanje plata, zakupa,i drugih dodatnih djelatnosti jednostavno preliti ka stranim kompanijama, pod izgovorom lažnog iznajmljivanja softvera Lutrije Republike Srpske.

Naravno da ministarka Vidović nije objasnila zašto porez na dobitke na aparatima nije predviđen novim zakonom, kao ni zašto je porez na razliku između uplate i isplate na elektronskkim igrama samo pet odsto, dok za sportsko klađenje iznosi čak 20 odsto!? Zasto je Lutriji dat monopl na elektronske igre, kakave veze može imati Lutrija sa elektronskim igrama i zašto mora da uspostavi monopol nad njima? Nameće se pitanje mora li onda da im se omogući i monopol nad svom elektronikom i strujom?

Time što se Lutriji daje monopol nad elektronskim igrama ne povećava se porez na njih, već se samo smanjuje - na 5 % na razliku. Ono što se povećava je količina novca u Lutriji RS, koja će služiti za plaćanje stranih dobavljača, softvera i ostalog, po već viđenom scenariju. Ukratko, od toga građani Republike Srpska neće imati ama baš nikakve koristi!

Neshvatljivo je i zašto je prijedlog ovako bitnog zakona za privredu donijet bez javne rasprave i po hitnom postupku, bez učešća radne grupe. To samo po sebi dovoljno govori o lošim namjerama i skirevenim putevima novca koje će trasirati ovakva organizacija oblasti igara na sreću. To ministarka nije umjela da objasni.

Ostavljajući po strani to što je kompanije priređivače igara na sreću sve vrijeme oslovljavala sa „prerađivači“, ALPIS je ukazao na još nekoliko teza ministarkinog izlaganja koje takođe svedoče o tome da ministarka ne razlikuje mnogo industriju igara na sreću od prehrambene ili drvno-prerađivačke, u kojima bi izmjene Zakona koji tako hitno želi da stavi na snagu možda i imale pozitivan efekat.

Osvrćući se na ministarkin argument o povećanju budžetskog priliva, ALPIS je još jednom podsjetio da usvajanje ovakvog Zakona ne bi dovelo priređivače u ravnopravniji položaj - nasuprot onome što tvrdi Vidovićeva - već bi povećao broj onih koji nelegalno posluju i igrače odveo na crno tržište, što bi direktno uticalo na smanjenje poreskih prihoda koje država ubira od industrije igara na sreću. Mehanizam po kom bi se to dogodilo je vrlo jednostavan za razumjeti, čak i kad se ne zna mnogo – ili praktično ništa – o igrama na sreću. Oporezivanje dobitaka u sportskim kladionicama, kao i zabrana korišćenja gotovine za uplate na internetu, što su odredbe prijedloga izmjena Zakona koje će se naći pred poslanicima Narodne skupštine, svuda na svijetu gdje su pokušani (baš kao i potpuna zabrana sportskog klađenja) igrače su primoravali da se na sportske događaje klade na crno, odnosno preko nelegalnih, često stranih internet sajtova, ili u nelegalnim kladionicama. Druga posljedica ovih štetnih mjera bila je porast korišćenja aparata/automata, za koje se ne plaća porez, zbog čega ALPIS i sumnja da je po sredi potpadanje zakonodavca pod uticaj lobista iz austrijskih i bugarskih firmi koje igre na sreću organizuju na automatima i koje bi imale višestruku korist od propasti sportskog klađenja kom ovakve izmjene vode.

Savremeno evropsko zakonodavstvo je baš iz tih razloga u potpunosti odbacilo ovakvo pravno povlađivanje privatnim kompanijama koje posluju sa automatima, utoliko prije što ono nedvosmisleno ozakonjuje monopolski položaj i uništava slobodno tržište koje je preduslov za privredni rast i efikasniju poresku politiku.

Ideja ministarke Zore Vidović o jačanju Lutrije RS kao javnog preduzeća, do kog bi trebalo da dovede ovakav Zakon podjednako je neodrživa kao i ostatak njenog ekonomskog rezona, iz prostog razloga što ona za priređivanje elektronskih igara na sreću mora – na šta je izmjene Zakona direktno i upućuju – da angažuje privatnu firmu, čime dolazimo do pravih motiva Ministarstva finansija za ovakvo regulisanje industrije igara na sreću.

Da ovakvo privilegovanje inostranih kompanija koje priređuju elektronske igre nije već pokušano u Albaniji i Makedoniji, ministarki Vidović bi možda povjerovali bar laici; ovako, Republici Srpskoj prijeti isto nezadovoljstvo širih narodnih masa sa kakvim se suočio i njen kolega Edi Rama, kada je novim zakonom na mala vrata probao da uspostavi monopol na tržištu za kompaniju svog brata i time ugrozio poslovanje cijele industrije igara na sreću i na hiljade radnih mjesta koje nakon toga radnicima koji su ostali bez njih niko nije obezbijedio.

Ako naš pravni sistem iole funkcioniše, ovdje će i te kako biti posla za tužilaštvo i policiju!

NA VRH