Neprimjerena i neosnovana prozivanja iz Srbije na račun Crne Gore u posljednje vrijeme su sve intenzivnija. Poznavaoci poltičkih prilika na ovim prostorima su uvjereni da napadima na Crnu Goru Srbija pokušava da prikrije problem Kosova. 

Srpski državni vrh, ministri, patrijarh SPC zamjeraju Crnoj Gori što se osamostalilia 2006. godine, što je pukovnik Ivan Mašulović bio na obilježavanju 23. godišnjice Oluje, da država ne vodi računa o Srbima u Crnoj Gori, a kao posljednje, stigla je poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da mu je crnogorski premijer Duško Marković lani u Beogradu obećao da će Crna Gora voditi računa o interesima Srbije pred važne i značajne datume.

Vlada je to jučer demantirala, a postoji i video snimak koji sam demantira Vučića. Ako je i od Srbije, reklo bi se, mnogo je.

Ne smiju se zanemariti ni “domaće snage”, koje su spremne kao zapete puške da omalovaže sve što je domaće, da prilijepe najgnusnije etikete, da odu u Srbiju i požale se kroz “kakvu golgotu prolaze” u Crnoj Gori, a sve to voljan je da sasluša državni vrh Srbije.

Ali, ključno pitanje je zašto baš sada tolika medijska hajka. Bez namjere da se aboliraju neke greške Crne Gore, ovi napadi moraju imati svoju “skrivenu želju”.

Mnogi su saglasni, Srbija hoće probleme iz svoje, da malo prebaci do crnogorske kuće. Najveći probem Srbije je, svakako, Kosovo.

Sagovornici CdM-a nemaju dilemu. Optužbama na račun Crne Gore skreće se pažanja sa gorućeg poblema za Srbiju-šta se dešava sa Kosovom i šta reći građanima, kako im priznati da je “Kosovo izgubljeno”. Zato, diverzija.

Politički analitičar Ranko Đonović je jasan - Srbija vodi kampanju protiv Crne Gore.

- Oni su uvijek na Crnu Goru gledali kao na svoju koloniju po sistemu-vuk na ovcu svoje pravo ima. Ako Srbija ne može sebi stvoriti nikakvu korist, ona smatra da je korist i ako Crnoj Gori napravi štetu. Vidi se to danas i po izjavama zvaničnika. Jedan drugoga optužuju ko je kriv što su ispustili Crnu Goru, što samo ukazuje na to da oni na Crnu Goru gledaju kao na svoje vlasništvo. Otuđenici u Srbiji i u Crnoj Gori u tom poslu im svesrdno pomažu - kaže Đonović.

Znaju srpski velikonacionalisti, dodaje on, da Srbija nema nikakvu štetu od dva crnogorska oficira na Kosovu i jednog u Kninu.

- No, cilj je podgrijavati tenzije u Crnoj Gori, dokazivati odanost velikosrpstvu u Srbiji, ali u najvećoj mjeri skretati pažnju sa gorućih i velikih problema sa Kosovom. Jer Kosovo treba priznati i oni to znaju. Oni sada više i ne pričaju o Kosovu, već samo o sjeveru Kosova. Priznanje ostatka Kosova se podrazumijeva. To je rezultat njihove politike. Neka požnju ono što su posijali. Zato oni skreću pažnju na Hrvatsku, s kosovskim predsjednikom Hašimom Tačijem će se navodno boriti za prava Srba na Kosovu, a mislim da oni sada spašavaju Srbiju dajući Kosovu ono što ono već ima- državu - smatra sagovornik CdM-a.

On poručuje da Vučić nije oslođen tog srpskog hegemonizma.

- Siguran sam da mu je na srcu Crna Gora. Kada bi mogao, on bi ponovo dijelio Bosnu kako on hoće, od Hrvatske bi uzeo dio. On bi sve to radio - zaključuje politički analitičar.

Predsjednik Liberalne partije Andrija Popović, za CdM kaže da Crna Gora nikako ne može biti “moneta za potkusurivanje” između naših susjednih prijateljskih država, koje nažalost već više decenija ne mogu riješiti mnoga otvorena pitanja.

- Naše zalaganje za puno poštovanje međunarodnih obaveza, stalno unaprjeđenje dobrih odnosa sa susjedima, ali i vođenje vanjske politike koja neće biti u sukobu sa historijskim procesom su osnovni principi na kojima moramo istrajati, a povremene “udare” sa strane, pomognute unutrašnjim snagama, smo već navikli da amortizujemo - jasan je Popović.

Na pitanje da li je ovo smišljeni scenario koji stiže iz Srbije, Popović odgovara da je scenario nižeg ili višeg intenziteta stalno prisutan.

- Naročito ljeti, kako bi takozvana “prosrpska” opozicija najavila vrelu političku jesen u Crnoj Gori a sa druge strane se svoji politički problemi, bar privremeno izmjestaju sa svoje, na crnogorsku kuću - tvrdi Popović za CdM.