SAOPĆENJE Ne uređuje se vjerski život unutar bilo kojeg vjerskog objekta

Vlada Crne Gore: Pet mitova o Prijedlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti

Ne postoji zakonska obaveza vjerske zajednice da se registruje

Srna
22.12.2019 19:23

Vlada Crne Gore

Foto: Avaz

Prijedlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti ne uređuje se vjerski život unutar bilo kojeg vjerskog objekta, niti se bilo ko izbacuje ili useljava u njih, saopšteno je danas iz Vlade Crne Gore.

Iz Vlade Crne Gore navode da objavljuju "pet mitova" u vezi sa Prijedlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti, a prvi je da država hoće da izbaci Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) iz pravoslavnih hramova i da na njeno mjesto dovede Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC).

- Najbolja potvrda da utvrđivanjem državnog vlasništva nad vjerskim kulturnim dobrima država ne namjerava da ugrožava prava vjernika je činjenica da je Prijestonica, a ne SPC, upisana kao vlasnik Cetinjskog manastira, a to ni na koji način ne ograničava prava i slobode sveštenstva i vjernika SPC u jednom od najznačajnijih kulturnih, istorijskih i vjerskih zdanja u Crnoj Gori - navedeno je u saopćenju.

Iz Vlade Crne Gore su objasnili da predloženi zakon utvrđuje imovinska prava države nad vjerskim objektima koje je sama država gradila i sticala kroz vjekove i koji predstavljaju kulturnu baštinu i imovinu svih građana Crne Gore.

U saopćenju se navodi da nije tačno da država otima imovinu vjerskih zajednica, jer se zakonom utvrđuje prosta pravna činjenica da kulturno blago, koje je kroz vjekove stvarano od državnog novca, pripada državi, odnosno svim građanima.

- Dakle, samo ona vjerska imovina koja predstavlja kulturno dobro, a sticana je od javnih prihoda države ili je bila u državnoj svojini do gubitka nezavisnosti Crne Gore 1918. godine, biće registrovana kao državna svojina, i to samo pod uslovom da ne postoje dokazi da nad tom imovinom pravo svojine ima neka vjerska zajednica - rekli su iz Vlade.

Predlog zakona utvrđen sa SPC

Sa druge strane, naveli su iz crnogorske Vlade, ako je neka vjerska zajednica stekla određenu imovinu u skladu sa zakonom koji danas važi ili koji je nekada važio, država će to poštovati.

Iz Vlade ističu da nije tačno da je Predlog zakona utvrđen bez dijaloga sa SPC.

Kako su naveli, istina je da nema vjerske zajednice ili druge zainteresovane strane koja nije komentarisala Nacrt zakona, kao i da su predstavnici Vlade imali detaljne i iscrpne pojedinačne konsultacije sa svim vjerskim zajednicama.

- Na tim konsultacijama postignut je viši stepen saglasnosti nego ikada ranije po ovim pitanjima. Gdje god su prijedlozi vjerskih zajednica bili u skladu sa međunarodnim pravnim standardima i javnim interesom oni su prihvaćeni - naglasili su iz Vlade.

U saopćenju je navedeno da je SPC odbila dijalog o sprovođenju preporuka Venecijanske komisije, uslovljavajući taj dijalog donošenjem zakona o restituciji.

Iz crnogorske Vlade navode da je jedan od mitova da država tjera vjerske zajednice da se registruju.

Iz Vlade su objasnili da ne postoji zakonska obaveza vjerske zajednice da se registruje, međutim one vjerske zajednice koje ne žele da nadležni državni organ evidentira podatke o njihovom imenu, sjedištu, adresi i zastupniku, neće imati sve pogodnosti koje uživaju registrovana pravna lica, odnosno neće imati status pravnog lica.

SPC nije starija od države

Mit je, kako je navedeno, da je SPC starija od države Crne Gore i da su svi pravoslavni vjerski objekti na teritoriji Crne Gore njeno vlasništvo.  

- U vrijeme Knjaževine i kasnije Kraljevine Crne Gore, SPC, kao pravni subjekt pod tim imenom, nije postojala. Imovina koju je pravoslavna crkva koristila na teritoriji Crne Gore prije 1918. godine bila je vlasništvo države, što dokazuje činjenica da vjerska zajednica nikada nije imala pravo da bez saglasnosti države raspolaže imovinom koju je koristila - naveli su iz Vlade.

U Općem imovinskom zakoniku Knjaževine Crne Gore iz 1888. godine, kako navode iz Vlade, izričito se navodi da se nepokretna dobra pravoslavnih crkava i manastira ne mogu nikako prodavati ili inače ustupati bez naročitog dopuštenja državne vlasti.

- Kako je opšti pravni princip još iz rimskog prava da vlasništva ne može biti bez prava raspolaganja, sasvim je jasno da je država, a ne crkva u Crnoj Gori vlasnik vjerskih dobara - naveli su iz Vlade.

Kako je obrazloženo, crkva je koristila imovinu i ubirala plodove od vjerske imovine, ali je vlasnik te imovine u Knjaževini, kasnije Kraljevini Crnoj Gori nesumnjivo bila država.

Komentari

NA VRH