INTERVJU

Prof. dr. Šerbo Rastoder za "Avaz": Abazović nije imao izbora

Počeli su ličiti na one za koje smo mislili da su gori od njih

Razgovarao: Alen Bajramović

Rastoder: Nije nam cilj razdor

Foto: Avaz


O razlozima napuštanja Građanskog pokreta URA, čiji je osnivač, te stanju u Crnoj Gori razgovarali smo s prof. dr. Šerbom Rastoderom. Profesor na Univerzitetu Crne Gore, predsjednik Odbora za istoriju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU), osnivač i potpredsjednik BANU i član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU), komentira i negiranje genocida u Srebrenici, položaj manjinskih naroda u Crnoj Gori nakon smjene vlasti, ali i stanje u BiH.

Izvorni principi

Šta Vas je konkretno opredijelilo da napustite GP URA?

- Teško da bih na ovo pitanje imao da kažem nešto više od onoga što sam već kazao drugim medijima. Imam potrebu da odmah naglasim da nijesmo podnijeli ostavke zbog toga što mislimo da ima boljih od onih od kojih smo se distancirali, već, prije svega, zbog toga što mislimo da su počeli ličiti na one za koje smo mislili da su gori od njih.

Nama nije cilj da unosimo bilo kakav razdor niti da rušimo ono što smo stvarali. Pokušavali smo u više navrata da se izborimo za izvorne principe URA-e koje smo označili mi, a ne oni koji ih navodno “brane” od nas. Desilo se na kraju da iz ovoga izlaze zadovoljne “obje“ strane, što može biti dobro.

Vlast u Crnoj Gori, bez obzira na broj poslanika, zavisila je i zavisi od predsjednika URA-e Dritana Abazovića.

- Vi ste to posmatrali kao “vlast”, dok mislim da smo mi na to gledali kao na preduslov nužnim promjenama. Sveopšta “zaljubljenost” bh. javnosti prema staroj vlasti je posljedica stvaranja virtuelne slike o njoj i privida da je imala sve ono što je ta ista javnost priželjkivala za sebe. Volio bih da je to bilo tako, ali, nažalost, nije. Uzročno-posljedično, jedini krivac za pad te vlasti je ona sama.

Dovela je sebe do apsurda u kojem je izgubila bilo kakav kapacitet koaliranja, tako da se suština svela na to - ne s kime praviti novu vlast, nego kako je napraviti bez DPS-a. Abazović je, i pored neviđenih pritisaka, ucjena i podmetanja, bio u poziciji u kojoj nije imao mogućnost izbora. Jednostavno, iako sa strane možda izgleda apsurdno, to nije bilo pitanje izbora, nego nužnost.

Jer, ko je god otišao iz DPS-a, u konačnom je bio ili marginaliziran, poput SDP-a, ili osramoćen i uništen, poput “Pozitivne”. U takvom opredjeljenju predsjednik URA-e je uživao opštu podršku onih koji su smatrali da su izbori bili zahtjev za promjenama.

Gledajući sa strane, utisak je da je Crna Gora željela promijeniti kurs, kazniti kriminal i korupciju, ali da je pri tome probudila i ojačala velikosrpski nacionalizam koji negira čak i samu državu.

- Posmatrano sa strane, to može izgledati tako. Međutim, iznutra je problem značajno kompleksniji. Nema borbe protiv kriminala bez jakih institucija. A takvih institucija nema bez podrške vlasti.

Prethodna ih je obesmišljavala, a nova ih pokušava izgraditi prema sličnom modelu kao i prethodna. To znači, graditi “moje”, a ne naše institucije. U takvih uslovima folklorna nacionalistička retorika sa svih strana pokušava samo steći bolju poziciju za stvaranje “mojih” institucija tako što će ih “braniti” nacionalnom retorikom.

Zbog svega toga državu ne brane institucije, što im je primarna uloga, nego političari koji je vide na različit način. Nema sumnje da takvo „razroko“ gledanje asocira i na neke politike koje nijesu naklonjene Crnoj Gori kao nezavisnoj državi.

Negiranje genocida

Cijeli region se pita kuda ide Crna Gora. Negira se genocid u Srebrenici, potiskuju manjinski narodi iz vlasti, dijaspora se briše iz biračkog spiska…

- Ono čega se najviše plašim je odgovor po kojem Crna Gora “stoji”, a ne ide nigdje.

Pojava negiranja genocida me ne zabrinjava zato što je to besmisleno „silovanje“ međunarodno verificiranih činjenica, potiskivanje manjinskih naroda iz vlasti smatram zamjenom teza u kojoj se manjinske stranke lažno predstavljaju kao narod i sve ono što nije pod njihovom kontrolom nije narod.

Nema brisanja dijaspore iz biračkih spiskova, ali ima opasnih najava modela sređivanja biračkih spiskova koji su preduslov demokratskih i fer izbora.

Tri nacionalna feuda nisu dobar model

Mnogo sličnih problema ima i susjedna BiH, od nacionalizma do kriminala i korupcije, pa i “politike srpskog sveta”. Kako Vi vidite stanje u BiH i kako se odbraniti od svih izazova?

- Uzdržavam se “propisivanja recepata“ poput mojih brojnih prijatelja iz BiH, ali bih se usudio kazati da tri podijeljena nacionalna feuda, prema meni, nijesu model koji bh. društvo može uvesti u sretniju budućnost, kao što sam siguran da prevazilaženje teškog naslijeđa prošlosti iziskuje od svakog građanina natprosječnu odgovornost i posvećenost.

NA VRH

Podijeli članak na