Brojne kupače, kako domaće, tako i strane, ovo su ljeto na sjeveru Jadrana iznenadili veliki oblaci misterioznih, želatinoznih stvorenja. Nekima je ovo bila simpatična pojava, no većinu je prestrašila jer su pretpostavili da je riječ o meduzama koje bi ih mogle opeći.

Na sreću kupača, ali na nesreću ribara, uočena jata prepuna prozirnih jajolikih bića veličine desetak centimetara nisu tvorile meduze već rebraši – bezopasni za ljude, ali potvrđeno pogubni za riblji fond.

Rebraš ili morski orah invazivna je vrsta koja je iz voda istočnih obala Sjeverne Amerike u Mediteran stigla 1982. najvjerovatnije u balastnim vodama tankera.

Imaju dvije lovke i osam uzdužnih pločica nalik na rebra, po kojima su dobili ime.

Rebra im svjetlucaju u plavičastim i ružičastim nijansama.

Pločice su nastale spajanjem trepetljiki, a omogućuju im plivanje, mada ne naročito brzo.

Stručnjaci ističu da im je brojnost teško precizno izmjeriti jer nisu dobri plivači tako da ih struje i vjetrovi raznose pa njihove koncentracije ovise o njima.

Naprimjer, bura će ih odnijeti od obale, a jugo ih nabiti uz obalu. No, na nekim lokacijama u kvadratnom metru izbrojeno ih je više od 500.

Ovo ljeto rebraši su po prvi put zabilježeni i u Luci Ploče, gdje su najvjerovatnije stigli u balastnim vodama s brodovima koji komuniciraju u Jadranu.

Kada teretni brod dođe u Ploče na utovar, on će ispustiti balastne vode i uzeti teret.

Kada dođe u neku luku na sjeveru, istovarit će teret i uzeti balastne vode, a s njima i rebraše.

Na taj način rebraši se sa sjevera prevoze u Ploče, a pitanje je vremena kada će se i ondje udomaćiti.

Rebrašima najviše odgovara sjeverni Jadran jer je to najproduktivnije područje u Jadranskom moru. Tu za njih postoji obilje hrane zbog rijeke Po i drugih pritoka koje donose obilje hrane za plankton, među ostalim i umjetnih gnojiva.

Tu je, također, i ljudski utjecaj najsnažniji jer ima najviše luka u koje dolaze teretni brodovi koji ih dopremaju u svojim balastnim vodama.