Posjeta hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Ankari okončana je fijaskom, piše Index.hr.
Sudeći prema najavama u hrvatskim medijima, koje su se oslanjale na poruke s Pantovčaka, ključni razlog njene posjete Turskoj bio je da tamošnjeg predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) nagovori da intervenira u BiH u vezi s novim izbornim zakonom. Produbljivanje odnosa Hrvatske i Turske, bolja ekonomska saradnja i sve ostalo stavljeno je, barem medijski, u drugi plan i to, kako se čini, prema odluci Kolinde i njenih saradnika.
Nakon susreta Kolinde i Erdoana te nakon njihove zajedničke konferencije za novinare, jasno je da je ključni i deklarirani cilj hrvatske predsjednice doživio potpuni neuspjeh.
Erdoan je poručio da se ne bi htio petljati u BiH kada je riječ o novom - inače itekako potrebnom - izbornom zakonu u Federaciji BiH, te je najviše govorio o temama koje njega zanimaju i koje su u turskom interesu.
Kolindi je, pak, preostalo ispaliti nekoliko uobičajenih praznih fraza o tome da su ''Turska i Hrvatska promotori procesa u BiH'', da obje ''podržavaju akcijski plan'', pa ''naglasiti važnost svih triju konstitutivnih naroda'' i slično.
No, hrvatska je predsjednica, prema najavama vlastitog tima, u Ankaru išla dobiti konkretna Erdoanova obećanja, što se nije dogodilo.
Najgore je što sama ideja da se od Erdoana traži konstruktivan pritisak na vrh bošnjačke politike u BiH, konkretno na člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, uopće nije toliko loša.
Izetbegović se već godinama stalno stilizira u Erdoanovog frenda i posilnog, priča gluposti poput one da je njegov otac Alija Izetbegović Erdoanu BiH ''ostavio u amanet'', uživa u samoponižavanju pred novim turskim sultanom i forsiranju nekakve bizarne ''bratske veze bošnjačkog i turskog naroda''.
Kada bi Erdoan doista htio intervenirati kod Izetbegovića i natjerati ga da napravi ovo ili ono, to ne bi ostalo bez rezultata. No, nije jasno zašto je hrvatska predsjednica mislila da će to učiniti na njen zahtjev, ali se da naslutiti zašto se odlučila na medijsku operaciju u kojoj sebe predstavlja kao veliku promotoricu prava bh. Hrvata na dvoru turskog sultana, nakon koje joj ostaje mogućnost da se hvali time što je pokušala, navodi Index.hr.
Predsjednica je već neko vrijeme u pretkampanji za reizbor te sigurno nije zaboravila da je pobjedu nad Ivom Josipovićem u drugom krugu odnijela za nekih 30.000 glasova, a da je taj jezičac na vagi većinom došao iz dijaspore, ponajviše susjedne BiH, preciznije zapadne Hercegovine.
Dragan Čović i HDZ BiH su kao svoj ključni cilj postavili donošenje novog izbornog zakona kojim bi se onemogućilo brojčano nadmoćnim Bošnjacima izabrati hrvatskog člana Predsjedništva BiH, kao što se dvaput dogodilo sa Željkom Komšićem, no njihov prijedlog zakona blokiraju Izetbegović i SDA.
Upitno je koliko je Čovićev prijedlog zakona dobro rješenje za taj neprijeporni problem, s obzirom na to da HDZ BiH odavno nije briga za Hrvate u cijeloj BiH nego samo u Hercegovini, no bošnjački političari ne nude ništa bolje, tako da je sada nastala pat-pozicija koja bi mogla ugroziti održavanje izbora krajem ove godine i odvesti BiH u još dublju krizu.
Sve to je itekako ozbiljan i velik problem, ali da ga je Kolinda doista htjela rješavati, sigurno ne bi na sva zvona objavila da ponajviše zbog toga ide na sastanak s Erdoanom, nego bi se tek po postignutom dogovoru objavio rezultat.
Svojom bombastičnom najavom da će od Erdoana tražiti da intervenira kod Izetbegovića Kolinda je unaprijed blokirala mogućnost da se to i dogodi, jer je tvrdoglavost u nanošenju štete najistaknutija osobina svih vodećih političara u BiH, te si Bakir Izetbegović ne bi smio dozvoliti da ispadne kako je popustio zbog Erdoanove intervencije koju je podstakla hrvatska predsjednica, ista ona koja je u proteklih godinu dana ispalila doista impresivan niz nebuloznih izjava oko BiH, poput one o 10.000 islamističkih terorista koji iz susjedne zemlje prijete Hrvatskoj.
Sve u svemu, cijela se stvar ispostavila kao još jedna od brojnih Kolindinih inicijativa koje ne donose nikakav konkretan rezultat, ali kratkoročno dobro zvuče onima koji predsjednicu inače iracionalno vole jer je, kako često naglašavaju, ''domoljubna, govori jezike i lijepa''.
Republika Hrvatska, čija je Kolinda predsjednica, od njene posjete Ankari također nije imala konkretne koristi, kao ni zapadna Hercegovina, za čije je interese de facto lobirala kod Erdoana.
Njenu glavnu temu Erdoan je posve izignorirao, a nisu je baš zabilježili ni turski mediji.
Ipak, vrijedi izdvojiti jedan zanimljiv detalj sa zajedničke konferencije za medije Grabar-Kitarović i Erdoana, koji bi mogao imati trajnije značenje.
Turski je predsjednik izjavio kako je razgovor s Kolindom pokazao da dijele isti stav prema pokretu klerika Fetulaha Gulena (Fethullah Gülen), kojeg turske vlasti smatraju odgovornim za pokušaj puča iz 2016., te nazivaju teroristom.
Gulen je, pak, u SAD, koji ga odbija izručiti Turskoj, što znači da Kolinda u tom pitanju ima suprotan stav u odnosu na Ameriku. To je rijetka pojava kada je riječ o aktualnoj hrvatskoj predsjednici te stoga treba biti zabilježena.
