U žalbi na nepravomoćnu presudu osječkog Županijskog suda bivšem čelniku Dinama Zdravku Mamiću i još trojici optuženika Uskok je Vrhovnom sudu predložio povećanje kazni za sve optužene te da preinači oslobađajući dio prvostepene presude za Zorana Mamića i poreznika Milana Pernara, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nepravomoćnom presudom Zdravko Mamić je 6. juna proglašen krivim za izvlačenje oko 116 miliona kuna (15,6 miliona eura) iz Dinama te je osuđen na šest i po godina zatvora. Njegov brat Zoran osuđen je na četiri godine i 11 mjeseci, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović na tri godine zatvora, a poreznik Milan Pernar na četiri godine i dva mjeseca zatvora.
U žalbi koju potpisuje zamjenik direktorice Uskoka Sven Mišković navodi se, uz ostalo, da su kazne "svih optuženih preblage i neadekvatne težini krivičnih djela, stepenu krivične odgovornosti optuženih, njihovoj štetnosti i opasnosti" te da se "od ovakvih sankcija ne može očekivati ostvarivanje preventivnog učinka, kako posebnog, tako i općeg karaktera".
Uskok smatra kako je prvostepeni sud izrekao "neopravdano niske pojedinačne kazne za svako od krivičnih djela, a time i prenisku jedinstvenu kaznu zatvora".
Tužilaštvo drži kako je sud posebno trebao uzeti u obzir da su Zdravko Mamić i Damir Vrbanović krivična djela počinili zloupotrebom odgovornih dužnosti u NK Dinamu, a iako su bili dužni štititi interese kluba, klub su oštetili za više od 117 miliona kuna (15,7 miliona eura), pri čemu je Zdravko Mamić sebi pribavio protupravnu imovinsku korist od 52 miliona kuna (7,03 miliona eura), a svom bratu Zoranu Mamiću više od 25 miliona kuna (3,4 miliona eura).
Navode kako je Zdravko Mamić ova krivična djela činio kroz višegodišnje razdoblje, pri čemu je poduzeo niz radnji kako bi ih prikrio. U tome je sarađivao sa Zoranom Mamićem i Damirom Vrbanovićem koji su, tvrdi Uskok, bili svjesni da svojim postupanjem oštećuju klub, a okrivljeni Vrbanović pokazao je upornost ne samo u činjenju krivičnih djela već i u činjenici da je sačinjavanjem nevjerodostojne dokumentacije to pokušao prikriti.
Tužilaštvo smatra da je osječki Županijski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je u obrazloženju oslobađajućeg dijela presude zaključio da izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak da je Zoran Mamić od poreznika Milana Pernara tražio da, tokom provođenja poreznog nadzora, zloupotrijebi svoj položaj i ovlasti te mu obećao mito u vidu "tačno neutvrđene novčane naknade", kao i da mu je mito isplatio nakon poreznog nadzora.
Uskok drži kako je sud pogrešno zaključio o nepostojanju dokaza za ovo krivično djelo, iako je analizirao materijalnu dokumentaciju, nalaze vještaka te iskaz svjedokinje Jasne Vizec, koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan. Iz tog iskaza, prema tvrdnjama tužilaštva, jasno proizlazi da je tokom sastanka kod advokata Krešimira Ćurkovića, u novembru 2010. Pernar tražio mito od Zorana Mamića kako bi mu ishodio povoljnu odluku u poreznom nadzoru.
U tužilaštvu smatraju da je to bio trenutak kada su dvojica optuženih sklopila "koruptivni dogovor o nezakonitoj saradnji" koja je trajala sve do marta 2015. odnosno da se u tome vidi i upornost optuženog Pernara u činjenju krivičnih djela te da je i Zoran Mamić nezakonito postupao tokom višegodišnjeg razdoblja utječući na Pernara i dajući mu mito kako bi mu pogodovao u raznim poreznim postupcima.
Uskok stoga predlaže da "Vrhovni sud RH preinači oslobađajući dio prvostepene presude na način da Milana Pernara i Zorana Mamića proglasi krivim za počinjena krivična djela i osudi po zakonu, da pobijanu presudu preinači u dijelu osporavanih odluka o krivično-pravnoj sankciji, na naprijed izneseni način, odnosno, podredno da prvostepenu presudu u oslobađajućem dijelu ukine te predmet vrati osječkom Županijskom sudu na ponovno odlučivanje".
Uoči izricanja presude, Mamić je otišao u BiH, a u međuvremenu mu je potvrđena još jedna optužnica za izvlačenje novca iz Dinama.
