Nešto više od šest mjeseci od zvaničnog početka Drugog svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji, njemačke okupacione snage, tog 14. oktobra prije 79. godina u jednom danu strijeljali su više od hiljadu građana u Kraljevu.

Strijeljanje je došlo kao odmazda zbog ustaničkih aktivnosti u okolini grada, odnosno kako bi se unio teror i blokirao grad. Njemačke okupacione snage prve taoce su uzele na ovaj dan prije 79 godina, a u noći između 15. i 16. oktobra strijeljano je 1.736 ljudi. Dva dana kasnije zarobljena je i strijeljana još jedna grupa građana.

Za samo nekoliko dana, od 14. do 20. oktobra strijeljano je, kako navode historičari, koji decenijama ne mogu da se dogovore o tačnom broju stradalih, između šest i sedam hiljada ljudi, mahom Kraljevčana, radnika Fabrike vagona, Fabrike aviona i tadašnje Državne željezničke radionice.

Jedan od četvorice Kraljevčana koji su preživjeli strijeljanje, Dušan Pantović, prije nekoliko godina pričao je o detaljima strijeljanja, kao i zakopavanju ubijenih, među kojima je, kako je rekao, bilo još onih koji su davali znake života.

Masakr njemačkih okupacionih snaga se nastavio, te su nacisti od 19. do 21. oktobra u Kragujevcu strijeljali više hiljada građana. Među njima je bilo i 300 kragujevačkih đaka starosti između osam i 15 godina. Strijeljanje je izvršeno kao odmazda za 10 ubijenih i 26 ranjenih njemačkih vojnika nakon sukoba sa partizanima i četnicima na pola puta između Bara i Ljuljaka.

Sve je počelo kada je njemački komendant Fric Beme 10. oktobra izdao naredbu da se za jednog njemačkog ubijenog vojnika strijelja 100 ljudi, a za ranjenog - 50.

Inače, na današnji dan, ranijih godina je u Kraljevu političarima dodjeljivana Povelja protiv nasilja i rata, za mir u svijetu. Jedan od prvih nosilaca ovog priznanja bio je Josip Broz Tito, a među poslednjim političarima kojima je povelja dodjeljivana bio je Slobodan Milošević.