PROCESI

Marković: Nisam tražio Legiji da ubije Ćuruviju

Niti sam znao šta piše, niti me interesovalo. Nije on bio u to vreme najoštriji kritičar vlasti

A. Č.

U Specijlanom sudu u Beogradu danas je nastavljeno ponovljeno suđenje

Foto: Avaz


U Specijlanom sudu u Beogradu danas je nastavljeno ponovljeno suđenje bivšim šefovima Državne bezbednosti (DB) zbog ubistva novinara Slavka Ćuruvije, vlasnika "Dnevnog telegrafa" i "Evropljanina". 

Odbranu je iznio nekadašnji načelnik Službe državne bezbednosti Radomir Marković koji je istakao da "prateći aparat DB nema veze sa zločinom", te da on nije učinio ništa od onoga što mu tužilaštvo stavlja na teret. 

Marković je poslednji put odbranu iznio u junu 2015. godine, u prvostepenom postupku, dok je danas, u ponovljenom, ostao pri svemu što je ranije rekao.

- Ostajem pri svemu što sam tada govorio. Želim samo da dopunim ako negdje nisam bio dovoljno jasan. Nisam učinio ništa što mi se optužnicom stavlja na teret, niti su njeni navodi utemeljeni na dokazima. Tužilaštvo tvrdi da smo ja, Radonjić, Kurak i Romić kriminalna grupa koja je organizirana po nalogu nekoga visokog funkcionera iz vlasti, a organizirani smo da bismo vršili krivična djela. Također, navode da smo od istog dotičnog funkcionera dobili nalog da ubijemo Slavka Ćuruviju, a da smo to uradili zbog njegovih javnih istupanja u zemlji i inostranstvu. Tužilac je predložio da se saslušaju svi svjedoci koji dali iskaze na glavnom pretresu, da se izvedu svi dokazi sa glavnog pretresa, od kojih ni jedan svjedok nema saznanja ko je ubio Ćuruviju, niti to proizilazi iz dokaza koji su u optužnici - na početku pretresa istakao je Marković.

Niko nije tada mogao da ugrozi vlast

Kako je istakao, tužilac se u ovom postupku poziva na pravosnažne presude u slučaju poznatijem kao Ibarska magistrala, ubistvo Ivana Stambolića i atentat na Vuka Draškovića u Budvi.

- Tužilac tvrdi da je u tim postupcima korišten isti modus operandi kao i prilikom ubistva Ćuruvije, misleći na njegovo praćenje od strane pripadnika devetog odjeljenja RDB. U Ibarskoj magistrali dva veća i tri presude su konstatovale da nema dokaza da sam umiješan u pokušaj ubistva Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali. U presudama je konstatovano da su sudu potureni dokazi koji mene terete i navedeno je koja su to lica učinila, odnosno bez čijeg znanja to nije moglo da se uradi. U predmetu Stambolić, u trećem stepenu sudija Drecun nije htjela da potpiše presude, a kad su insistirali – ona je tražila da je razriješe. U oba slučaja nije korišten prateći aparat RDB - rekao je Marković i dodao:

Ni u jednom od ova tri slučaja nije utvrđeno da je prateći aparat RDB imao udjela u izvršenju tih krivičnih djela. Pogrešno je tužilac povukao paralelu između ova tri djela i ubistva Slavka Ćuruvije. Zajedničko je jedino da niko nije tada mogao da ugrozi vlast - istakao je on. 

On se osvrnuo i na navode optužnice da se sastao sa Miloradom Ulemekom Legijom, nekadašnjim komandantom Jedinice za specijalne operacije (JSO) i osuđenim za ubistvo premijera Zorana Đinđića, a povodom ubistva Ćuruvije.

U optužnici je navedemo da sam od NN lica nalog dobio da ubijem Ćuruviju, nakon čega sam pozvao Ulemeka da dođe u Beograd da bih mu izdao takvo naređenje. Nadalje stoji da, kada je on to odbio, da sam za načelnika centra DB postavio Milana Radonjića i njemu prenio nalog za ubistvo vlasnika “Dnevnog telegrafa”. Za te tvrdnje nema dokaza - rekao je Marković.

Izjave svjedoka

Dodao je da nije zvao Ulemeka da dođe u Beograd, niti tražio da ubije Ćuruviju.

- To se može utvrditi na osnovu izjave svjedoka. JSO je u ljeto 1998., po direktnom naređenju ministra MUP-a Vlajka Stojilkovića, prekomandovana u resor Javne bezbednosti i prekomandovana na Kosovo. Ja, i da sam htio, nisam mogao da zovem Ulemenka, jer moja nadležnost nad njim i JSO tada nije postojala. Da sam imao potrebu da ga zovem, morao sam da obrazlažem ministru zašto to radim u vrijeme ratnih dejstava. Da li je Ulemek dolazio u Beograd u martu – ja to ne znam. On i ja se nismo ni videli, ni čuli. Prvi i posljednji put Ulemeka, u vreme ratnih dejstava 1999., vidio sam 17. aprila u štabu RSB, koji je bio na Senjaku, da mu pomognem oko naređenja koje je dobio od štaba u Prištini - naveo je Marković. 

Dakle, ja sam se sa Ulemekom prvi i posljednji put vidio u vrijeme ratnih dejstava 17. aprila na Senjaku, šest dana nakon što je ubijen Ćuruvije, pa nikako nisam mogao da mu dam nalog da ga ubije - izričit je bio Marković. 

On je, također, istakao i da nije naložio praćenje Ćuruvije u periodu prije nego što je likvidiran.

Niti sam naložio, niti obustavio praćenje. Kad me je obavijestio Radonjić da je Ćuruvije na mjerama, ja nisam ni znao o kome se radi - rekao je on. 

Istakao je da je poslije ubistva Ćuruvije tražio njegov dosije, kako bi se upoznao sa mjerama, a na kojima je vlasnik “Dnevnog telegrafa” bio.

- O praćenju Ćurivije sačinjen je izvještaj nazvan “Ćuran”. Taj izvještaj je 30.10.2000. neko iznio iz Službe i dostavio kabinetu MUP-a, nakon čega je naloženo RDB da se ispita vjerodostojnost istog, odnosno da se utvrdi da li je to original ili neka poturena falsifikovana kopija. RDB je dobio i zahtjev Okružnog tužioca gdje pisalo da je na osnovu anonimne dojave Fonda za humanitarno pravo, čiji je predsjednik bila Nataša Kandić, da su podnijeli prijavu protiv mene i Radonjića u vezi ubistva Ćurivije. Osnovno tužilaštvo je tražilo da se dostavi ko je izdao nalog za praćenje, po čijem zahtjevu, ko ga je realizirao i ko je obustavio praćenje. Dakle dobili smo dva zahtjeva jedan od MUP, drugi od tužilaštva - rekao je Markovi.

Nije utvrđena veza

Dodao je da je  naredio da se obrazuje komisija koja je trebala da postupi po njihovim nalozima. 

- Na kolegiju, moj zamjenik odredio je članove Komisije i naložio da se ispita. Komisija je saslušala 22 pripadnika Službe i rukovodioca, potom sačinila izvještaj, koji je Nikola Ćurčić, moj zamjenik, dostavio koministrima – Milanu Milutinoviću i Vojislavu Koštunici - rekao je Marković. 

Dodao je i da nije utvrđena veza između praćenja Ćuruvije i ubistva.

- Utvrđeno je da je izvještaj “Ćuran” vjerodostojan, ali se nije moglo utvrditi ko je izvještaj iznio iz Službe. Tužilac je u optužnici rekao da sam formirao Komisiju samo da se utvrdi ko je dokument iznio iz Službe, što nije tačno. Ništa mi nismo krili, postupili smo po pravilima službe - rekao je Marković.

Osvrnuo se i na navode da je Ćuruvija ubijen zbog svog medijskog pisanja i kritike tadašnje vlasti.

- Tužilac tvrdi da je motiv ubistva Ćuruvije javno istupanje u inostranstvu, kritika vlasti, kao i da sam ja htio da zaštitim vlast Slobodana Miloševića koja bila ugrožena kritičkim pisanjem novinara. Ja nikada nisam izjavio da je moja dužnost bila da štitim vlast Slobodana Miloševića. Moj zadatak bio da štitim državni i nacionalni interes Srbije, što smo mi i činili i nakon smjene Slobodana Miloševića. Kada je Koštinica postao predsjednik, on je lično tražio da se o njegovoj bezbednosti brine RDB. Mi ne štitimo vlast, već državu, ne interesuje nas ko je vlast, već bezbednost Srbije - rekao je Marković.

Istakao je i da nije pratio pisanje Slavka Ćuruvije. 

- Niti sam znao šta piše, niti me interesovalo. Nije on bio u to vreme najoštriji kritičar vlasti. Kao motiv se ne može navoditi pisanje, jer šest mjeseci ranije nije ni izdavao novine, nije ni pisao. Ovdje se insistira se da je ubijen novinar, glavni i odgovorni urednik, a da vas podsjetim da je Ćuruvija u jednom trenutku bio i radnik RDB i naš kolega. Ubijen je prije svega čovjek, a ja sam u završnoj riječi rekao ako nas osudite – neće se otkriti ko je ubio Ćuruviju, jer mi to nismo učinili - rekao je Marković.

NA VRH

Podijeli članak na