Znanstvenici su otkrili da asteroid Ryugu, uzorak kojeg je prikupila japanska svemirska letjelica Hayabusa 2, sadrži svih pet ključnih nukleobaza: adenin, gvanin, citozin, timin i uracil. Ovo otkriće otvara novu perspektivu na hemijske uslove u zoru Sunčevog sistema i pokazuje da se gradivni blokovi života mogu formirati izvan Zemlje.
Asteroidi poput Ryugua nastali su prije 4,6 milijardi godina, u ranim danima Sunčevog sistema, i od tada su relativno netaknuti. To ih čini pravim „fosilnim zapisima“ materijala iz najranijeg perioda formiranja planeta.
Nukleobaze i njihov značaj
Adenin, gvanin, citozin i timin čine prečke dvostruke spirale DNK, stvarajući specifične parove (adenin se uparuje s timinom, gvanin s citozinom). U RNK, uracil zamjenjuje timin i uparuje se s adeninom. Pronađene nukleobaze na Ryuguu ukazuju da se ove molekule mogu formirati i bez prisustva života, pružajući tragove o mogućem transportu ovih spojeva kroz Sunčev sistem.
Misija Hayabusa 2 i uzorci s Ryugua
Japanska svemirska agencija JAXA prikupila je uzorke s Ryugua između 2018. i 2019. godine, a na Zemlju su dopremljeni 5. decembra 2020. godine. Analiza uzoraka otkrila je prisustvo svih ključnih nukleobaza, čime se potvrđuje ranija teorija da Ryugu nekada sadrži tečnu vodu koja je mogla doprinositi hemijskoj raznolikosti.
Usporedba s drugim asteroidima i meteorima
Tim predvođen biogeohemičarom Toshikijem Kogom uporedio je uzorke Ryugua s asteroidima Bennu te meteorima Murchison (Australija, 1969.) i Orgueil (Francuska, 1864.). Rezultati pokazuju različite koncentracije nukleobaza, što može odražavati razlike u evolucijskoj historiji i mjestu nastanka ovih tijela. Ryugu sadrži slične količine purina (adenin i gvanin) i pirimidina (citozin, timin i uracil), dok je Murchison bogatiji purinima, a Orgueil i Bennu pirimidinima.
Široka rasprostranjenost gradivnih blokova života
Najvažnija implikacija ovog otkrića je da su ključni gradivni blokovi DNK i RNK vjerojatno široko rasprostranjeni po Sunčevom sistemu. Ovi nalazi pružaju snažnu podršku hipotezi da asteroidi i drugi svemirski objekti mogu biti odgovorni za transport hemijskih supstanci koje su omogućile nastanak života na Zemlji.
