Danica Maksimović, glumica sa šarmom holivudske dive, rado je viđen gost u našem glavnom gradu. Prošle sedmice je u Kamernom teatru 55 igrala predstavu “Indigo”.  

Bolni trag

- Ja se nikad nisam nadmetala. Imala sam neki svoj pravac i gledala samo sebe. Možda sam na svojoj koži osjetila ljubomoru i taštinu, ali to nije dobro. Ja se radujem uspjesima drugih. Ono što je loše kad je riječ o našim prostorima, jeste da, ako si bolji, ako se trudiš, ljudi to ne cijene i pokušavaju umanjiti tvoju vrijednost. To uopće nije dobro za nas, jer ako neko postigne uspjeh, treba ga vrednovati. Ja sam svoj put našla. Debelo sam radila i zaradila i ništa mi nije palo s neba, jer sam bila veoma siromašno dijete i odrastala u skromnoj, radničkoj porodici – kaže Maksimović. 

Ističe kako je sve ono što nam se dogodilo, ostavilo veliki i bolan trag na svima nama.

- I prije rata sam dolazila u Sarajevo i radila. Rođena sam u onoj bivšoj državi, velikoj Jugoslaviji, gdje smo svi bili veliki i moćni, sarađivali, radili i družili se. Uoči rata, ovdje sam snimala film, ali i danas u Sarajevo dolazim s jednom velikom radošću. Zato što vidim da, ipak, sport i umjetnost najprije preskoče te barijere koje postoje među narodima. Znam kako je to, jer neko ko je izgubio svoje najrođenije, ne može to tek tako da potisne, ali se tim prije ja dajem više i dajem srce na dlanu svakome ko želi da razmijenimo dobre vibracije, jer mi jesmo i moramo biti ljudi – iskrena je Danica.

Bahati odnos

U slobodno vrijeme uređuje svoje dvorište i bavi se biljkama koje u njemu uzgaja.

- Bavim se time, približavam se onom iskonskom. Obična sam žena, to što stavim šešir ne znači da sam ja nešto iznad prosječnog čovjeka i naroda koji srećem na pijaci. Naprotiv, vrlo sam otvorena za sve. Luda sam za čeprkanjem zemlje, za te potrebe ne mogu koristiti rukavice. Moram dodirnuti zemlju, biljku, jer previše volim prirodu. I žao mi je koliko se ljudi bahato odnose prema njoj – kaže glumica.