Iz pera Marka Šelića Marčela (Marchelo), popularnog srbijanskog muzičara, pisca i kolumniste, nastao je drugi dio romaneskne trilogije “Malterego”. Upravo je stvaranjem novih stranica Marčelo bio okupiran proteklih mjeseci, dok je istovremeno u Herceg-Novom snimao videospot za pjesmu “Perspektiva”.
Ambalažiranje bijesa
Za Marčela važi da je uvijek originalan, uvijek svoj, čovjek otvorenih i realnih stavova, koje se ne libi iznijeti. Tako je bilo i ovog puta, kada je u velikom intervjuu za “Dnevni avaz” govorio o aktuelnim projektima, karijeri, druženju s Frenkiejem, ali se dotaknuo i trenutne društvene situacije u regionu.
- Moram priznati da mi je ova godina bila rezervirana za drugi, najzamašniji dio romaneskne trilogije “Malterego”. Naslov tog središnjeg dijela je “Higijena nesjećanja”. Riječ je o literarnom poduhvatu od više od osam stotina stranica, zbog čega je razbijen na dva dijela. Prvi je objavljen u junu, a drugi nedavno. Zvuči li konfuzno? Uglavnom, riječ je o pripovijedanju na međi između književnosti i savremenih televizijskih serija, pri čemu priča poštuje zakonitosti oba svijeta, poglavlja se mogu smatrati i epizodama, knjige sezonama – pojašnjava Marčelo.
Hoćete li nam otkriti koja je centralna tema drugog dijela knjige “Malterego”?
- Centralna tema je ambalažiranje bijesa. Glavni lik, blago rečeno, ima poteškoća sa podnošenjem nepravdi pa fikcionaliziranjem nadoknađuje stvarnost sve do tačke kad se granica mračne mašte i jave istanji. No, od njegovih ličnih moralnih procjepa selimo se drugom knjigom na ona kolektivna, gdje petero mladih, ogorčenih ljudi dospijeva u gravitaciju zagonetnog čovjeka, koji nudi izlaz. No, izlaz traži teške žrtve, ponajprije poniženje i odustajanje od sebe i svega u šta vjeruješ. “Higijena nesjećanja” je knjiga koja, kroz vremenske skokove, pripovijeda o očevima i majkama, o ličnom i kolektivnom (ne)sjećanju, o pokušaju da se u nasilnim traumama nađe smisao, a iznad svega o izgubljenom prijateljstvu, koje iznova niče iz krhotina. I rado bih je promovirao svugdje gdje ima čitalaca, naravno. Odnosno, bit će mi drago ako prilike dozvole da to bude i u Sarajevu.
Osjećate li se bolje kad pišete romane ili dok pjevate na sceni, šta Vas više ispunjava?
- Najteže pitanje. Ne znam. Oduvijek se osjećam prvenstveno pripovjedačem. U suštini sam upravo to i kroz muziku, ne samo kroz prozu. Književne večeri odavno su moj teren. Ali, bina je nešto drugo, to je zasebna ljubav. Tamo vlada sinergija čitavog tima, u prozi sam “ja”, a na bini smo “mi”. I ne bih volio da biram. Moje su najtoplije nade da nikad neću stajati na raskrsnici gdje se odlučujem samo za jedno.
Marfijev zakon
Kada biste napisali knjigu o stanju u svijetu, kako bi se zvala?
- “Marfijev zakon”. Već postoji.
Kako ocjenjujete stanje u regionu danas?
- Katastrofalne vođe koje manipuliraju ljudima uz pomoć nacionalizma i straha. Naši su lideri, svi zajedno, za gradnju mira učinili manje nego bilo ko ko se time makar periferno bavi. Oduzmite im koketeriju s nacionalizmom i postat će momentalno mutavi. No, o tajanstvenom entitetu zvanom “narod” ili “građani”, ne treba govoriti kao o nečemu što nema ni oči, ni uši, ni vlastitu moć procjene. Naprotiv, odgovornost je na svima nama. Kad se popravimo, takvi nas neće mađijati. S tim što se mi mic po mic još i popravljamo. Oni nimalo. Mi dozvoljavamo da smo decenijama pod opsadom istih ljudi.
Živimo li, dakle, u lošem vremenu ili smatrate da svako vrijeme nosi svoje breme?
- Ma, naravno da svako vrijeme nosi svoje breme. I svoje izazove. Samo što mi kasnimo. Novo vrijeme nosi nove izazove. Mi nimalo nismo načisto ni s onim starim, što je šteta. Mene ništa nije otjeralo od utiska da smo dobri ljudi, to mi i daje elan da nastavljam svoje borbe. Ali smo istovremeno i ishitreni, zapaljivi, u suštini bipolarni, ili frenetično sretni ili potpuno ubijeni u pojam.
Dobrovoljni davaoci intime
Imate li vremena za ljubav, jeste li sretni i ispunjeni na tom polju?
- Ljubitelji takvih informacija neka gledaju rijalitije ili neka čitaju intervjue dobrovoljnih davalaca intime. Držim da pristojne ljude to ne zanima, osim kada je riječ o ličnim prijateljima.
Kilometri i kazaljke ne smetaju suštini
Nedavno ste bili u Sarajevu i družili ste s Frenkiejem. Družite li se često i u Beogradu?
- Uživam u druženju gdje god nam se geografske širine i dužine ukrste. To su duga i divna prijateljstva. Nedavno smo u Zagrebu nastupili zajedno Frenkie, Edo Maajka i moj bend. Što ne bi značilo mnogo da nema onog drugarstva iza bine, razumjevanja i praćenja. Otud mi je uvijek žao što nam rasporedi časova ne dozvoljavaju da se i daleko češće srećemo. No, kilometri i kazaljke ne smetaju suštini.
Kazao je...
- Naša muzika je alternativna, nije za široke mase i od nje se ne može živjeti.
- Volim predivno Sarajevo istom snagom kojom mrzim vožnju preko Romanije.
- Sve prođe osim sramote.
- Pripovijedanje je ono čime sam oduvijek želio da se bavim.
- Niko se ne bavi nama ni kroz ljubav ni kroz mržnju nego samo kroz to da li nas treba shvatiti ozbiljno ili nam se treba smijati.
