INTERVJU Đorđe Kukuljica, hrvatski glumac koji je morao ponovo učiti govoriti, hodati, živjeti...

Đorđe Kukuljica: Ponosan sam na kratko bivanje na setu s Danisom Tanovićem

Razgovarala: Enisa SKENDEROVIĆ

Foto: Kukuljica: Nadam se da je moja životna uloga tek preda mnom


U seriji "Uspjeh", prvoj iz originalne HBO produkcije koju, prema scenariju Marjana Alčevskog, režira bh. oskarovac Danis Tanović, pojavljuje se i poznati hrvatski glumac Đorđe Kukuljica (44).

Umjetnik je to koji je nedavno dobio nagradu “Gavella & Europlakat Faira” za najboljeg glumca, a zapažene uloge ostvario je u TV serijama "Vila Marija", "Ljubav u zaleđu", "Zabranjena ljubav"...

Izazovi i zadaci

Riječ je o glumcu koji se devedesetih smatrao nadolazećom zvijezdom, ali je njegovu karijeru omela teška saobraćajna nesreća, nakon koje je tri sedmice bio u komi i morao je ponovo učiti govoriti, hodati, živjeti...

U toj saobraćajnoj nesreći, koja ga je zadesila 5. juna 1996. godine, automobil je vozila slavna hrvatska glumica Ena Begović, koja je poslije tragično stradala 15. avgusta 2000. godine.

Taj kobni 5. juni, nakon kojeg je Đorđe završio u komi, ostavio je traga, ali on danas suvereno vlada pozorišnom scenom, a iz svega je izašao jači. U razgovoru za “Dnevni avaz” govorio je o svojoj nikad prežaljenoj prijateljici Eni, glumačkoj karijeri, ali i o saradnji s Danisom Tanovićem.

Priznanja mu, kaže nam, daju vjetar u leđa...

- Najdraža mi je ova nagrada žirija publike, pretplatnika DK Gavella. Dakle, oni odlučiše da sam im baš ja najbolji, a bili su tu i “Rikard III”, najpolitičnija historijska drama Vilijama Šekspira (William Shakespear), “Proces” Franca Kafke (Franz), predstave “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja”… Strašno ozbiljna konkurencija, sjajne kolege… Uz sve to i probleme koje sam imao, baš kao da sam podigao trofej svjetskih prvaka. Dobro, reći će da pretjerujemo, ali vjerujte da je baš takav osjećaj! Sada mogu samo naprijed, s jedrima punim samopouzdanja i vjere u sebe i moje kolege – oduševljeno je kazao Kukuljica.

 S obzirom na to da ste angažirani na seriji "Uspjeh", kako je sarađivati s Danisom Tanovićem, kakvo je to iskustvo za Vas?

- Iznimno iskustvo, predivna saradnja. Kada ti ujutro na set dođe frajer koji je otkinuo Oskara i pri tome kaže: “Đole, OK je to”, moram biti zadovoljan. Zaista sam ponosan na to moje kratko bivanje na setu s Tanovićem.

Koja Vam je uloga obilježila život?

- Nadam se da je moja životna uloga tek preda mnom. Sve su bile značajne i sve je bilo dobro do sada, ali ako mogu izdvojiti jednu najdražu, možda bi to bila uloga Ljudevita u filmu “Šuma summarum” reditelja Ivana Gorana Viteza.

 Šta je najteži zadatak svakog glumca?

- Prema mom mišljenju, nema ničega teškog u bavljenju ovim poslom. Postoje veći izazovi i manji zadaci, ali kao što mi reče profesor na studiju, ako ti je to teško, znači da je problem negdje dublje. Mislim da sam povlašten zato što se bavim ovim poslom.

Kakva Vas sjećanja vežu za prijateljicu Enu? Kako pamtite taj kobni 5. juni 1996. godine?

- Mnogo je ljudi unesrećeno te noći. Vjerujem da bi Ena danas bila veoma ponosna na mene, ta noć je obilježila sve, ali eto, prošlo je.

 Kako danas gledate na život nakon svega što Vam se desilo?

- Mislim da danas živim, kako bi rekli, poklon. Promijenio sam se u potpunosti. Ma, ipak, sve što se desi, desi se s razlogom. Nastradao sam noć uoči premijere gdje sam imao glavnu ulogu, treća godina Akademije, otvoren put na zapad i tres! Vjerovatno je trebalo tako. Danas mi ništa nije teško, imam razumijevanja za skoro sve, dajem se u životu i poslu i to mi daje snagu za dalje. Ljubav i trajanje kako u poslu, tako i u životu. Nema više mjesta nervozi, nekom neobjašnjivom ludilu, samo polako i po redu.

 Da možete promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo? 

- Volio bih da je ovaj život što ga živimo, jedan videorekorder i da mogu stisnuti pauzu tamo negdje oko one najbolje, 1988. godine i onda nasnimim najbolje od najboljeg i pustim da ide dalje. Nadam se da ste me razumjeli, mislim da je to jedino što bih napravio i promijenio. Za sebe. Za sve nas... 

 Sa predstavom "Nikola Tesla" bili ste na Festivalu "Dani Jurislava Korjenića" u Sarajevu. Kakva je Vaša veza sa Sarajevom, kako se osjećate tu?

- Divna predstava, divan Festival, nezaboravno Sarajevo. Otac mi je služio Jugoslavensku narodnu armiju u Sarajevu i to mu je jedan od najdražih gradova, savjetovao me je gdje da jedem, šta da pijem. Predivne kolege i organizator Festivala, noć uoči nastupa nabasamo na Emira Hadžihafizbegovića, a on iz mraka viče Filipu Šovagoviću da stane i onda kreće lom, prepričavanje dogodovština sa snimanja “Lud, zbunjen, normalan”… Lijevo-desno, desno-lijevo, malo mi Sarajevo.

Kad niste ispred kamere, kako volite provesti vrijeme, šta Vas relaksira?

- Uživao sam u Svjetskom prvenstvu u nogometu, tu ćete me naći, sport i pozorište, kombinatorika kao u basketu, potpuno sam unutra, što bi rekli.

 Film o talačkoj krizi u osnovnoj školi

 Kad je riječ o novim TV angažmanima, šta se kuha u budućnosti?

- Kuha se nešto. Tu je druga sezona “Senki nad Balkanom”, zatim film o talačkoj krizi u osnovnoj školi, bit će to ostvarenje vana Gorana Viteza... Bit će tu mnogo lijepih stvari, o kojima je još rano govoriti.

NA VRH

Podijeli članak na