RAZGOVOR Otvoreno za „Avaz“

Šemsa Suljaković: Bojim se za svoje unuke

Omladina nije zadovoljna, hodaju kao bez glave od kafića do kafića . Sinan mi mnogo nedostaje, lutka moja

Razgovarala: Lejla KARAHMET-PUJAGIĆ
12.10.2018 18:59
A
A
A

Šemsa Suljaković proslavila je krajem septembra 69. rođendan. Još je aktivna na muzičkoj sceni, ali je donijela nekoliko životnih odluka. Sada je sama sebi na prvom mjestu, dok je broj nastupa smanjila. Nastupa dva do tri puta mjesečno i smatra da je to sasvim dovoljno.

U razgovoru za „Avaz“ legendarna pjevačica otkrila je s kim će pjevati, hoće li simati nove pjesme i šta poručuje mladim generacijama.

- Imat ću nastupe u Švicarskoj i Austriji, a 20. oktobra idem u Švedsku. U švicarskom Lucernu trebala sam nastupiti s rahmetli Sinanom Sakićem. Nekoliko mjeseci prije njegove smrti sve je bilo dogovoreno. Ali, eto, mog Sinana više, nažalost, nema. Tako da ću 27. oktobra u tom gradu pjevati s Draganom Mirković – govori Suljaković.

Daljinski i TV

Još nije svjesna i ne može vjerovati da ju je njen dugogodišnji prijatelj napustio.

- Sinan mi mnogo nedostaje, lutka moja. S njegovom porodicom redovno se čujem. Baš sam preksinoć razgovarala sa Sabinom, njegovom suprugom. Njoj je najteže. Djeca odoše na svoju stranu, a ona ostade sama – iskrena je Suljaković.

Kad govori o karijeri, zadovoljno ističe da je publika još voli kao i kada je bila na vrhuncu svoje dugogodišnje karijere.

- Još me vole, grle i ljube. Zovu me kraljicom i majkom. I to mlađe generacije. Moja generacija više i ne ide na koncerte i u diskoteke. Moje su generacije sada s daljinskim u rukama ispred televizora – govori nam Šemsa.

Nove pjesme više ne želi snimati iako ima mnogo ponuda. Neki njeni prijatelji je kritiziraju i smatraju da je to ostala dužna svojoj publici.

- Hvala! Ja sam dosta dala od sebe za publiku, ali stvarno. Bilo bi mi baš previše da idem u studio da snimam, pa promocije, pa gostovanje na televiziji. Ne mogu ja to više. Ne želim, jednostavno, nikakav stres i gužvu. Sada su za mene na redu opuštene godine – poručuje Suljaković.

Bijeli svijet

Zdravlje je dobro služi. U skladu s godinama, pazi i na ishranu.

- Volim i da kuham. Ja sam pravi sladokusac. Kažu ko voli da jede, on voli i da kuha. Nije bitno koliko je sati, ako mi nešto naumpadne, ja to odmah sebi pravim. Ništa mi nije mrsko – iskrena je.

Na pitanje kako vidi budućnost mladih ljudi u Bosni i Hercegovini, kazala je da bi im najradije rekla da svi bježe, ali kada bolje razmisli, trebaju da se bore.

- I sama se bojim za svoje unuke. Omladina nije zadovoljna. Hodaju kao bez glave od kafića do kafića. Skuckaju za kaficu i pijuckaju je tako po čitav dan. Nemaju neki pravac, ne mogu da ga odaberu. Nemaju mogućnosti. Jedina svijetla tačka im je što razmišljaju o tome da idu u bijeli svijet. Mada ni tamo ne cvjetaju ruže, ništa te ne čeka na grani, ali postoji nada da će im tamo biti lakše. Voljela bih da ostanu u svojoj zemlji. Ja sam mogla birati gdje da živim, ali ipak sam se odlučila za svoju zemlju Takva je kakva je, moja je. Ali, nisam zadovoljna. Da im kažem da trebaju da se bore, da oni nešto promijene, ali kako kad su se ovi zalijepili za fotelje i ne mrdaju. Ne daju ništa – otvorena je Šemsa.

Narod je isprepadan

- Društvena situacija inače nije baš za pohvaliti. I ovo kako se ljudi odnose jedni prema drugima. Ne znam šta je udarilo u ovaj narod. Je li se sam za sebe toliko prepao, samo sebe gledaju ili su izgubili svaki osjećaj. Svi su se učahurili. Isprepadan je narod, boji se svega i neimaštine. Još ako gledaju vijesti, panika ih uhvati. Dođe ti da spakuješ kesicu u ruku i da bježiš kud te noge nose – iskrena je Šemsa.

Pjesma je dio života

- Pjevati vrijedi. Ljudima je još do pjesme. Uvijek je bilo, nekom da, nekom ne. Malo narod zaboravi na realnost, malo se opusti, sutra se nastavlja nova borba. Ali, pjesme je uvijek bilo, čak i u ratu. 'Vamo se gine, 'vamo neki pjevaju. Takav je život. Pjesma je dio života – smatra legendarna pjevačica.