TOP-INTERVJU Muzička zvijezda za „Dnevni avaz“

Tony Cetinski otkriva: Kako sam 1996. u Sarajevu priveden i razmijenjen

Zakazao sam 8. i 9. marta koncerte u Zenici i Sarajevu

Razgovarala: Enisa SKENDEROVIĆ
26.10.2018 20:55

Cetinski: S nestrpljenjem čekam novi susret s bh. publikom

Na spomen Sarajeva Tony Cetinski (49) sjećanjima se vratio u 1996. godinu, period kada je, kako kaže, u bh. prijestonici održao nezaboravan koncert. Nakon toga, bilo je još Tonyjevih koncerata u bh. prijestonici, a proteklih godina uslijedila je pauza. I evo...  

U martu 2019. Cetinski zakazuje novo druženje s bh. publikom. Mjesto dobre zabave bit će zenička Arena 8. marta, a dan poslije sarajevska Zetra.

Gost Merlinu

Zaželio se Tony, kaže nam, bh. publike, a sudeći prema njegovim ranijim koncertima kada su dvorane uvijek bile pune, simpatije su obostrane.

Muzička zvijezda u intervjuu za „Dnevni avaz“ otvorila je srce. Govorio je o novom albumu „Kao u snu“, bh. turneji, te prethodnoj godini, koju je obilježila tragedija kada je u Rovinju Ibrahim Kevljanin stradao pod točkovima Tonyjevog Mercedesa.

No, razgovor smo počeli veselijim temama i predstojećim koncertima u našoj zemlji.

- Kao i svaki put do sada, s velikim emocijama stižem u BiH. Doduše, nije nas bilo dugo, tako da ovaj put s nestrpljenjem čekam da se popnem na binu i osjetim tu moju najvjerniju publiku, kako danas diše. Sretan sam da se napokon ponovo srećem s bh. publikom, a za sve je to zaslužan moj dugogodišnji saradnik i izvršni producent Tomislav Kašljević i hvala mu na tome – kaže nam Cetinski.

 Kako pamtite ranije koncerte u Sarajevu?

- Dugo bi trajao ovaj intervju kad bih sada krenuo sa svim detaljima iz mojih sjećanja na Sarajevo i sarajevsku publiku. Svaki put je bilo veoma emotivno. Naravno da me sjećanja vraćaju u 1996. godinu, kada je na dan koncerta ukinut policijski sat, i na prepunu Skenderiju. Sutradan smo snimali videospot za pjesmu „Prah i pepeo“, pa zalutali u krivi teritorij, bili privedeni i, na kraju, išli u razmjenu. Bilo je kasnije dosta koncerata u Sarajevu. Dva puta u Zetri, pa kao gost Dini Merlinu na Koševu, te ponešto klupskih nastupa.

Vaš novi album naišao je na sjajne kritike publike. No, kako biste Vi okarakterizirali CD "Kao u snu"?

- Album smo radili bez ikakvih kalkulacija ili dodvoravanja struci i publici. Onako ponizno i iz čiste ljubavi prema svom pozivu. Valjda je zato i ispalo sve tako kompaktno i iskreno. Drago mi je da se sviđa ljudima i da su zavoljeli album.

U dobru i zlu

Skoro 30 godina ste na sceni, šta Vas je održalo sve te godine?

- Valjda prvenstveno što se u svakom trenutku trudim biti ja, a nikako maska Tonyja Cetinskog. Publika me često vraćala u kolosijek i nije mi dopuštala da odustanem od sebe i onoga što radim. Prihvatala je moje dobre i loše trenutke, tako da mogu reći da sam sretan u ovom braku sa mojom publikom već trideset godina. U dobru i u zlu smo već trideset godina pa se nadam da ćemo dogurati i do srebrenog pira.

Prošla godina je bila koliko lijepa toliko i teška za Vas.

- Jeste. Bilo je stvarno svakojakih trenutaka. To su sve životne kušnje koje treba uspjeti prebroditi i preboljeti. Prvi korak ka tome je ne vraćati se u prošlost, živjeti sadašnjost i razmišljati o budućnosti.

 Jeste li prevazišli težak period i tragediju koja Vas je zadesila i kako ste doživjeli 2018.?

- Iskreno, jedva čekam da u Dubrovniku na Stradunu, gdje nastupamo za doček Nove 2019. godine, kucne ponoć, iako znam da se ulaskom u Novu godinu neke stvari ne mogu samo tako obrisati i da ću ih ipak morati nositi zauvijek u sebi. Evo i zbog takvih nekih trenutaka u životu će mi moj brat Toše Proeski uvijek faliti. On bi uvijek znao kako da me utješi i da pronađe prave riječi. Ostalo je za mene tu još samo nekoliko ljudi u mojoj blizini, kao što su moji supruga Dubravka i brat Miroslav Rus, ali Toše nam beskrajno fali da bismo bili poker u ovom bezbrojnom špilu karata života.

Zašto sam danas živ i zdrav čovjek

Jednom prilikom izjavili ste da dok čovjek nije zdrav umom, razumom i tijelom, ne može sebe dovesti u balans. Jeste li Vi u balansu?

- To je istina. Tu mi je moja supruga Dubravka puno pomogla te snagom svoje unutarnje snage i volje sam, eto, danas živ i zdrav čovjek.

Danas je sve na isti kalup

Koliko je danas teško biti dobar muzičar, biti svoj i originalan?

- Nikad nije bilo lakše. Kad malo bolje pogledate, sve je dosta jednolično i na isti kalup. Zato treba samo slušati sebe, biti svoj i ustrajati. Nikako kopirati nekoga ili nešto, samo zato jer je to nešto što prolazi na tržištu. To je zamka. Treba gledati dugoročno i biti strpljiv. Prvih petnaest godina sam radio više poslova uz to što sam pjevao i snimao pjesme. Strpljivo i pomno birao saradnike te čekao svoj trenutak. I dočekao ga. Danas živim i radim baš „kao u snu“, kako bi rekao moj dragi saradnik i autor te pjesme Amil Lojo.

NA VRH