Suzana Mančić, najpoznatija loto djevojka bivše države, danas slavi 62. rođendan. Ono što je manje poznato jest da je njen život umalo prerano završio krajem 1990. godine u Osijeku, kad je neko pucao na nju.
Priču o tome donosi Yugopapir.
Decembar 1990: Iza širokog osmijeha popularne voditeljice i pjevačice, koju smo gledali u subotu i nedjelju, teško je bilo naslutiti dramu: tri dana ranije, 28. novembar, u Osijeku, neko je ispalio dva hica na automobil u kojem je bila sa suprugom.
Da je kojim slučajem atentator bio precizniji, sigurni smo da u nedjeljnom izdanju TV Beograd ne bismo vidjeli šarmantnu Suzanu Mančić i kolažnu emisiju namijenjenu mladima, ali i onim starijima, "TV budilnik". Priča koja slijedi sliči više na onu s Divljeg zapada nego iz našeg podneblja. Jer, kako drugačije objasniti ono što je poznata umjetnica doživjela 28. novembra, dan uoči državnog praznika Dana Republike, dolazeći u Osijek.
Da bismo doznali niz podataka u vezi s ovim slučajem, pokušali smo pronaći Suzanu Mančić, koja je trebala 29. novembra nastupiti u Mostaru na tradicionalnoj priredbi sarajevskog lista Orbis "Miss naslovne strane". Međutim, Suzanu nismo pronašli u gradu sunca i cvijeća, već u Trebinju.
- Još uvijek sam u šoku, dođite u Neum, sutra imam nastup u hotelu 'Neum', pa ćemo na miru o svemu porazgovarati- rekla nam je popularna voditeljica.
-Bio je to klasični atentat- počela je Suzana u Neumu.
- Neko je pucao u naš automobil kad smo dolazili u Osijek, na sam Dan Republike, kada je Nebojša, moj suprug, prijepodne otišao kod mehaničara, koji se nalazio nedaleko od grada u pravcu Vukovara. Oštećenja, dvije povelike rupe na zadnjim vratima automobila s lijeve strane i na zadnjem lijevoj gumi su očigledna. Nebojša ih je primijetio tek kad ih je automehaničar podigao na dizalicu. Pucanj niti udarac u kola nismo čuli ni ja ni Nebojša, vjerovatno zbog velike brzine. Da je to istina možete se uvjeriti i osobno jer se metak zaglavio u vrata i s kakvom je silinom udario lijepo se vidi, jer ih je vrhom probio i jednostavno ih zakovao, tako da je moj muž s naporom morao otvoriti- govori nam Suzana dok sjedimo u prostranoj kafani hotela "Neum".
- Ipak, sve kao da nije ostavilo mnogo traga na vas? To samo ja znam kako mi je. Zbog svega što sam doživjela nisam mogla nastupiti u Mostaru, ali, ipak sam smogla snage da pjevam u Bileći, Trebinju i Neumu. Ja sam profesionalac, živim od ovog posla. Morala sam stegnuti srce i da nastaviti raditi. Evo, noćas pjevam do kasno u Neumu, a zatim, idemo za Beograd. U autu ću spavati, Nebojša će voziti gotovo šest stotina kilometara po kiši i snijegu koji je tokom noći pao u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Put je kao što se vidi dug, ali, vjerujem da će gledatelji imati prilike da me u osam sati vide u popularnoj emisiji 'TV budilnik'. O ovome svemu nisam nikom govorila, jednostavno željela sam da sve što prije zaboravim. Gledatelji u hotelima i sportskim dvoranama, gdje sam nastupila, nisu mogli da osjete što se u meni kuha. Ja sam pjevala, a htjela sam plakati - kazala je tada Mančić.
Ispred samog hotela "Neum" sreli smo i Nebojšu Kunića, supruga Suzane Mančić, inače člana poznate grupe "Sedmorica mladih". Evo što nam je on rekao:
- Rupe na automobilu, a imam 'Peugeot 405', registracije BG 727-71, primijetio sam kad sam došao kod automehaničara. Bilo je očigledno da je neko pucao, ali ni sam ne znam kada. Vidi se da je radio veliki profesionalac i to vjerojatno s prigušivačem. Kako se vidi htio je pogoditi gumu, uslijed čega bi došlo do pucanja pneumatike i izvrtanja vozila. Dva metka su očigledna. Jedan je udario u vrata, što se dobro vidi, a drugi u zadnji lijevi kotač. I on se dobro vidi, ali kako su mi rekli, on je rikošetirao, odbio se od metalnog dijela kotača - kazao je Nebojša.
Možda je na vas pucano dok je auto bio parkiran ispred Doma JNA?
- Ni govora. Jer tik uz auto bio je vojnik-stražar. A ovo parkiralište često obilazi i sam dežurni oficir Doma JNA u Osijeku. I sam mi je rekao, kad je video, pošto sam se vratio od automehaničara, da je to djelo visokog profesionalca. Dok sam bio na servisu primijetio sam dosta automobila beogradske registracije. Sam vlasnik mi je rekao da su polupane šasije, šoferšajbne, probušene gume, sasvim normalna stvar, ipak, pucanje u automobil nije zabilježeno u Osijeku i okolini. I sam nije mogao da vjeruje u sve što se dogodilo- rekao je Nebojša.
Nebojšu smo zamolili da nam pokaže mjesto gdje je auto oštećen. Ispred hotela slikali smo ga kako pokazuje mjesto gdje se na vratima zaglavio metak. On je vrhom probio lim iznad kotača i naprosto zakovao vrata.
- Dežurni oficir Doma JNA mi je rekao da je najvjerojatnije pucano iz automatske puške, jer su pogoci blizu jedan kraj drugog. Očigledno, automatskom puškom najbolje kad se gađa kratkim rafalom, po dva metka. Dežurnom sam rekao da bih hitno da obavijestim SUP Osijeka. Sigurno se neće odazvati da dođu, rekao mi je. I, stvarno - tako je bilo. Redarstvenici su odbili da dođu na uviđaj. Mi imamo preča posla od tog, rekli su osorno. I što sada čovjek da kaže poslije ovog!?- kazao je.
Šta ćete sada napraviti?
- Kad se vratim u Beograd čitav slučaj ću prijaviti. Moram konzultirati i nekog balističara, on će najbolje znati iz kojeg je oružja pucano".
U nedjelju u osam sati vidjeli smo na malom ekranu Suzanu Mančić veselu, elokventnu, razdraganu.
Međutim, niko za njenu dramu nije znao. Jer se moglo kobno završiti njeno gostovanje u Osijeku, gdje je pjevala pripadnicima JNA i članovima njihovih porodica u Domu JNA povodom državnog praznika Dana Republike. Očigledno, i praznici nisu kao što su nekad bili.
Razgovarao: Zoran Jakšić (RTV revija, 1990.)
